Svakodnevno čišćenje hotelskih soba decenijama je bilo jedan od podrazumevanih standarda hotelijerstva. Međutim, navike gostiju se menjaju, a hoteli sve više preispituju da li je svakodnevno spremanje sobe zaista neophodno ili je bolje da gostima ostave mogućnost da sami odluče kada žele ovu uslugu
Čišćenje hotelskih soba nije važno samo zbog smanjenja operativnih troškova. Ono otvara i pitanja privatnosti gostiju, organizacije rada hotelskog domaćinstva, potrošnje vode, energije i sredstava za čišćenje, ali i načina na koji se danas posmatra kvalitet hotelske usluge. Ono što se nekada podrazumevalo kao znak pažnje i komfora, deo gostiju sada doživljava kao nepotreban ulazak osoblja u njihov privatni prostor.
Zanimljiv doprinos ovoj temi daje istraživanje slovenačkih stručnjaka pod nazivom „To clean or not to clean?”, koje se bavilo uticajem promene podrazumevanog pravila čišćenja na ponašanje hotelskih gostiju. Istraživanje je sprovedeno u hotelu u Ljubljani, a umesto uobičajene prakse svakodnevnog čišćenja, uveden je model prema kojem se soba ne sprema automatski, već gost samostalno može da zatraži ovu uslugu, bez dodatne naknade.
Rezultati su pokazali da su gosti čišćenje zatražili u svega 32 odsto slučajeva. Drugim rečima, tokom 68 odsto posmatranih noćenja nije bilo potrebe za svakodnevnim spremanjem sobe. Istraživači su tako ukazali da sama promena podrazumevane opcije može značajno da utiče na ponašanje gostiju, bez ukidanja usluge i bez stvaranja osećaja da im je nešto uskraćeno.
Ovakav pristup dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra kroz konkretne hotelske primere. Jedan od njih je Sand Hotel u Rejkjaviku, koji je gostima omogućio da putem mobilnog telefona unapred odrede kada žele čišćenje, a kada im je dovoljna samo dopuna peškira i potrošnog materijala. Pokazalo se da je mogućnost izbora mnogo praktičnija kada gost odluku može da donese u miru, umesto na recepciji tokom prijave, kada je često umoran od puta i želi što pre da ode u sobu.
Prema podacima iz hotelske studije slučaja objavljene u oktobru 2026. godine, u ovom hotelu u proseku tokom leta nije bilo potrebno čišćenje u 72 odsto noćenja gostiju koji su nastavljali boravak. U oktobru je taj udeo dostigao 82 odsto. Za hotel sa 78 soba to je značilo bolje planiranje rada domaćinstva, manje administrativne komunikacije između recepcije i osoblja zaduženog za sobe, kao i manju potrošnju resursa.
Ipak, ovakav model ne znači da hoteli treba jednostavno da ukinu svakodnevno čišćenje. Razlika je u tome što usluga ostaje dostupna, ali se ne obavlja automatski. Gost koji želi sređenu sobu može to da zatraži, dok onaj kome više odgovaraju privatnost i mir neće morati da razmišlja o tome kada će osoblje ući u njegov prostor.
Za hotelijere je ovo posebno zanimljivo i sa stanovišta organizacije poslovanja. Hotelsko domaćinstvo spada među radno najintenzivnije sektore hotela, a svakodnevno čišćenje svih zauzetih soba zahteva značajan broj radnih sati, potrošnju vode, energije, deterdženata i tekstila. Kada se obim posla prilagodi stvarnim potrebama gostiju, osoblje može efikasnije da rasporedi vreme i posveti više pažnje sobama koje zaista zahtevaju kompletnu uslugu. Važno je, međutim, da se promena jasno komunicira i da gost ne stekne utisak da hotel štedi na njegovom komforu. Mogućnost jednostavnog naručivanja čišćenja, dopune peškira ili drugih potrepština mora da postoji tokom celog boravka.
Istorija glamura: turizam u Opatiji kroz vekove, saznajte više.
Istraživanje „To clean or not to clean?” pokazuje da budućnost hotelskog domaćinstva možda nije u tome da se svaka soba čisti po istom rasporedu, već da se usluga organizuje prema stvarnim navikama i očekivanjima gostiju. U tom smislu, održivije poslovanje ne mora da znači manje usluge, već njeno pametnije korišćenje. A za deo savremenih putnika, mogućnost da ih niko ne ometa tokom boravka može biti jednako važna kao i besprekorno sređena soba.
Za najnovije vesti, trendove, analize i zanimljivosti iz turizma i ugostiteljstva pratite TU magazin na LinkedIn, Facebook, Instagram i X.




