29.3 C
Belgrade
sreda, jun 25, 2025

Sedam svetskih čuda za 30. rođendan

Jelena Stefanović, poznatija kao Lena Stefanović (@lenaastef na Instagramu), završila je Visoku turističku školu na Novom Beogradu i nastavila put snova, stigavši do “daleke” Venecije, gde je odbranila master. Danas, osim što svojim pratiocima prikazuje svet na dlanu, Jelena inspiriše mnoge da ne odustaju od onih maštarija koje su neprestano tu negde u mislima, jer nemoguće ne postoji, a za neke potrebe, želje i ambicije – čak ni nebo nije granica. Od devojčice koja dolazi iz skromne srpske porodice, do saradnice u nastavi na Visokoj turističkoj školi, turističkog vodiča inostrane turističke agencije i travel influenserke – staza nije bila ni najmanje jednostavna, ali težina i broj koraka koje je morala da napravi da bi danas bila sve što jeste, čine je inspirativnom i odvažnom

Lista zemalja koju je posetila vrtoglavo raste svake godine, a za rubriku “Svetski putnik” Lena je pričala o poslednjoj destinaciji, koja je ujedno bila i njen veliki san. Jednom je neustrašivo sebi rekla da će posetiti svih sedam svetskih čuda novog sveta do tridesetog rođendana i zato će nam danas pričati o Peruu.

– Sve velike priče počinju skromno. Moja prva putovanja nisu bila egzotična, već skromna – u obližnje zemlje. Ali srce je bilo puno entuzijazma. I danas, dok obilazim neke od najlepših destinacija sveta, taj osećaj čiste radosti se nije promenio. Verujem da je važno znati svoje prioritete i biti zahvalan na onome što je u tom trenutku dostupno. Luksuz je relativna stvar – za mene je luksuz mogućnost da vidim svet, a ne posedovanje stvari. Nemam automobil, ne nosim brendirane stvari, jer svaki dinar radije ulažem u novo putovanje. Još uvek postoje destinacije koje mi deluju nedostižno, ali sam naučila da strpljenjem i predanim radom mogu mnogo da ostvarim. Svoje zanimanje sam potpuno posvetila putovanjima i verujem da kada ulažemo srce i trud u ono što volimo, čak i ono što je izgledalo daleko, postaje nam nadomak ruke – počinje Lena i dodaje da je obišla svih sedam Svetskih čuda novog sveta: Kineski zid, drevni grad Petru, Hrista Spasitelja u Brazilu, Čičen Icu u Meksiku, Koloseum u Italiji, Tadž Mahal u Indiji i na kraju – Maču Pikču u Peruu. Sva ova mesta jednom su delovala nedostižno i predaleko…

– Tek sada, dok sabiram utiske i pregledam fotografije, shvatam da sam ostvarila san koji sam dugo nosila u sebi. I taj osećaj, ta mešavina ponosa, zahvalnosti i istinske radosti, vredan je svakog koraka do njega.

TU: Šta možeš da nam kažeš o energiji i kulturi Perua?
LS: Peru sa sobom nosi gotovo filmsku atmosferu, kao da ste zakoračili na živopisnu tržnicu, ali usred dokumentarca ili avanturističkog filma. Ulice su prepune kontrasta: sa jedne strane, ljudi koji pevaju i plešu na trgovima, ulični zabavljači sa svojim mikrofonima i bučnim zvučnicima, a sa druge prizori siromaštva koji vas duboko potresu. Takvi trenuci vas nateraju da zastanete, oslušnete, zamislite se i shvatite koliko ste zapravo privilegovani što možete putovati, videti svet i učiti. Peru me je obogatio, ne samo pejzažima, već i osećanjima i uverio me još jednom da su putovanja najbolji način da postanemo bolji ljudi. Kultura Perua na mene je ostavila dubok, slojevit i emotivan trag – teško ju je opisati jednom rečju: od starijih žena koje i dalje svakodnevno nose tradicionalnu odeću i govore jezikom svojih predaka, do mirisa i zvukova koji kao da nisu promenili ritam vekovima. Fascinantno mi je koliko je duh Inka i dalje prisutan – ne samo u ruševinama koje obilazimo s divljenjem. Peru vas osvaja postepeno: bojama, mirisima, pričama, osmesima lokalaca, šarenim suvenirima i istorijom koja vas prati na svakom koraku. A meni je španski jezik otvorio vrata tih susreta i učinio da se osećam još bliže toj kulturi. Naše putovanje je počelo u Limi, gradu koji na prvi pogled deluje haotično, ali pleni svojom obalom, dramatičnim stenama i zalascima sunca koji vas nateraju da zastanete i udahnete punim plućima. Ali, prava čarolija dogodila se kada smo sleteli u Kusko. Pogled na Ande, planinska sela i pejzaže koji su delovali kao naslikani. Već tada sam znala da ću se zaljubiti u ovu zemlju.

TU: Koliko je tempo putovanja bio zahtevan? Sa svojim pratiocima na društvenim mrežama podelila si iskrene priče u kojima govoriš o tome koliko je u pojedinim trenucima sve delovalo naporno i da su neki putnici ovaj poduhvat jako teško “doživeli”.
LS: To je bilo jedno od, fizički i psihički, najzahtjevnijih putovanja koje sam imala, a posetila sam više od pedeset zemalja. Promene nadmorske visine, nedostatak sna, dugi sati u autobusu (po ne tako sjajnim putevima), intenzivan dnevni raspored… Sve to ostavi trag. Bilo je trenutaka kada sam osećala i umor i preplavljenost, a najviše zbog toga što sam pokušavalada upijem sve te informacije, pejzaže, lica, priče. Ali ono što sam dobila zauzvrat: iskustva, spoznaje i emocije – daleko je vrednije od svakog umora. U takvim putovanjima zapravo upoznajemo i sebe i sopstvene granice.

TU: Osim upoznavanja potpuno drugačije kulture, istorije i tradicije, ovde si okusila (i to u bukvalnom smislu reči) gastronomiju Perua. Kakva je hrana u ovom delu Južne Amerike?
LS: Volim da razumem svet i “kroz tanjir”, jer hrana govori mnogo o narodu, istoriji i načinu života. Iz poštovanja prema kulturi o kojoj učim i koju u datom trenutku živim, psihički sam se pripremila na to da ću probati lokalne specijalitete, a to su: alapaka i morsko prase. Ipak, Lima je pravo iznenađenje za gurmane, grad u kojem ćete uživati u savršenom sevičeu i svežim morskim plodovima. Svaki obrok je mali doživljaj. Ali, primera radi, u planinskim predelima, poput Kuska, ishrana je više bazirana na mesu.

TU: Najveći razlog tvog odlaska u ovu daleku zemlju jeste – drevni grad Inka, Maču Pikču, jer si želela da do 30. rođendana obiđeš sva Svetska čuda, i u tome si uspela. Kakav je bio prvi utisak, onaj trenutak u kom shvataš da se san ostvario?
LS: Kada smo stigli na Maču Pikču, iznad njega se nadvila magla, gotovo da se nije ni video. Kiša je lagano padala, ljudi oko mene su bili iscrpljeni i razočarani. A ja sam skakala od sreće. Bilo je suza radosnica, naravno. U tom trenutku nisam bila sigurna da li sanjam ili sam zaista dotakla jedan od svojih najvećih snova. Ali, san je uistinu postao java – bila sam tamo, među oblacima, okružena istorijom i lepotom koja oduzima dah.

TU:Može li se, uopšte, sve ono što si videla i doživela opisati rečima?
LS: Teško. Maču Pikču je sa punim pravom jedno od sedam svetskih čuda. Ovo je jedno od onih mesta koje ni najlepša fotografija ne može dočarati onako kako ga doživite uživo. Predeli koji ga okružuju su nestvarni – magla koja se pomera preko planinskih vrhova, osećaj tišine i veličine prirode oko vas, i to drevno naselje koje i dalje stoji tamo, kao da prkosi vremenu. Bila sam duboko impresionirana, ne samo vizuelno, već i pričama koje sam čula od vodiča. Saznali smo da je Maču Pikču u vreme Inka najverovatnije bio obrazovni centar, nešto poput univerziteta danas. U njemu su se školovali mladi pripadnici elite u različitim znanjima – od astronomije do agrikulture. Iako je vreme bilo loše i padala je kiša, možda je važno napomenuti da unošenje kišobrana nije dozvoljeno, možete obući kišnu kabanicu. Takođe, karte za ulazak u sam lokalitet bolje je kupiti unapred.

TU: Činjenica je da si na društvenim mrežama najprisutnija i da tu, kroz priče i objave, možemo uistinu osetiti sve ono što je određena zemlja tebi donela. Inspirišeš mnoge oko sebe, a pretpostavljam da su među njima posebno srećni i zahvalni tvoji studenti sa VTŠ.
LS: Mojim studentima vrata su uvek otvorena – ne samo za razgovore o ispitima i predmetima, već i za njihove snove, dileme i buduće planove. Verujem da svako od nas ima moć da nekome bude vetar u leđa u pravom trenutku. Meni je to mnogo značilo kad sam bila studentkinja, i sada mi je važno da budem ta osoba za nekog drugog.

TU: Deluješ kao neko ko jasno postavlja ciljeve i planove za budućnost, ne samo što se tiče posete drugih zemalja, već i u drugim aspektima života. Šta donosi tvoje“sutra”?
LS: Na jesen planiram da upišem doktorske studije iz oblasti turizma, što mi je veliki lični i profesionalni cilj. A kako to volim i simbolično da obeležim, razmišljam da sebi poklonim jedno novo, veliko putovanje. Na listi su mi Patagonija i Island, dve destinacije koje mi dugo stoje na mapi želja, i još vagam između njih. Uz to, dolazi letnja sezona vođenja tura, ove godine me čekaju putevi kroz srednju Evropu, Baltik i Skandinaviju. Biće dinamično, uzbudljivo i sigurno ispunjeno novim pričama – baš kako volim.

Nama ostaje da nestrpljivo čekamo sledeći putopis i već danas krenemo u ostvarivanje malih i velikih snova, jer kada sve postane java tada upoznajemo svu ljudsku snagu. Putovati ne znači menjati samo mesto prebivališta i odmor na plaži. Putovati znači rasti, sazrevati i učiti. Najbolje od nekoga kao što je Jelena.

Tekst: Ivana Ninić

Pratite nas na našoj LinkedinFacebookInstagram i stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

- Sponzorisano -
- Sponzorisano -
- Sponzorisano -
- Sponzorisano -