20.6 C
Belgrade
petak, mart 29, 2024

Đorđe Stojović, pilot avio-kompanije Air Montenegro

Kada bismo morali da biramo zanimanje sa sedam godina, verovatno bi većina zaposlenih muškaraca na planeti bili piloti. Međutim, pilotski poziv iziskuje gvozdenu disciplinu, savršeno zdravlje, visoko obrazovanje i izuzetnu hrabrost. Zato je pilota malo, a ovakvi mladi lavovi poput Đorđa Stojovića, ne mogu se naći ni za lek. Đorđe stalno radi na svom razvoju, bavi se preduzetništvom, uči (magistar političkih nauka) i ceni svaki trenutak svog retkog slobodnog vremena. Fascinantno zar ne? Uostalom, uverite se i sami  

TU: Svi mladi lavovi imaju idole. Koju ličnost bi okarakterisali kao vaš poslovni uzor?
ĐS: Nošenje uniforme, a naročito oficirske, sa sobom nosi odgovornost. Više članova moje porodice je nosilo činove, ali najviše traga i uticaja na mene ostavljaju priče i uspomene na mog dedu Vojislava, predratnog pukovinika SFRJ. Pored kućnog vaspitanja, u kojem se izričito poštuju porodične vrednosti, jedan od važnijih faktora u formiranju mog životnog uzora jesu osobine koje treba da poseduje svaki čovek, a naročito ako se bavi odgovornim zanimanjem. Te osobine se ogledaju u uspostavljanju moralnog temelja individue, u hrabrosti, istrajnosti, lojalnosti kao i požrtvovanosti, što ujedno smatram i važnim osobinama svakog muškarca.

TU: Kako izgleda vaš radni dan?
ĐS: Odgovor na ovo pitanje upravo pišem nakon okončanog radnog dana. Da biste se bavili ovim poslom potrebno je da budete u svakom trenutku odmorni i odličnog psiho-fizičkog zdravlja, zbog čega je i fizička aktivnost za mene važan deo slobodnog vremena. Današnji dan sam započeo treningom, a nakon toga su usledile pripreme za letački dan. To podrazumeva standardne procedure i korake, počev od javljanja na dužnost sat vremena pre samog poletanja, kratak brifing sa ostatkom posade i konačno odlazak na avion. Današnja destinacija je Ljubljana. Rutinski let na redovnoj liniji uz dobre meteo uslove omogućava mi povratak kući kroz 4 do 5 sati i ostavlja mi prostor za popodnevne aktivnosti. Ljubitelj sam kinematografije pa kada ostane vremena, odgledam i neki dobar film.

TU: A šta je za vas pravi odmor?
ĐS: Zbog poslovnih obaveza koje nosi profesija pilota, posebno u letnjoj sezoni, retko pronalazim vreme za odmor. Ipak, kada želim da odmorim u pravom smislu te reči, biram mesta gde mogu da se potpuno „isključim“ i udaljim od svakodnevice. Volim da odmorim uz lepu hranu i dobro društvo, tako da nisam ni tip osobe koja će na putovanjima celi dan provesti šetajući i obilazeći znamenitosti. Svako jutro ipak počinjem na isti način, čitanjem novina koje ne propuštam bilo gde da se nalazim.

TU: Šta je po vama ono što vas izdvaja od drugih?
ĐS: Svako u ovom poslu je individua za sebe, a ono što nas spaja jeste velika ljubav prema avijaciji i letenju. Avijacija je, sticajem okolnosti, bila prisutna u mom životu još od ranog detinjstva iako moram priznati da sam se kasnije, u jednom kratkom periodu dvoumio, između par poziva. Na kraju sam se ipak odlučio za avijaciju i sa šesnaest godina upisao pilotsku akademiju. Na osnovu dosadašnjeg iskustva i važnih odluka koje sam donosio, mogu reći da su me uvek privlačili poslovi koji sa sobom nose veliku odgovornost, ali i odricanja. Uvek sam verovao u sebe i još važnije, bio sam spreman na odricanja, uz veru da mogu da odgovorim na sve izazove koji se nađu preda mnom.

TU: Koja je vaša formula uspeha?
ĐS: Formula uspeha je vrlo kompleksan pojam. Pronaći i obavljati posao iz snova, prihvatati izazove i biti prihvaćen od strane kolektiva, obezbediti uslove za život shodno ličnim afinitetima i u svemu naći balans je izuzetno teško i svi zapravo težimo tome. Pored faktora sreće, na koji ne možemo uticati, pažnju treba usresrediti na uspeh koji se postiže predanim radom i zdravom ambicijom. Smatram takođe da je važan i kontinuiran rad na sebi, postizanje boljih ličih rezultata, ali istovremeno i doprinos opštem dobru.

TU: Šta biste poručili kao savet mladim lavovima koji tek dolaze?
ĐS: Ako posmatramo moje životno iskustvo kroz moje godine, ne bih dao sebi za pravo da dajem savete, ali svakako mogu podeliti par interesantnih principa koji su mi kroz život pomogli, a kojih se i dalje držim. Prvi se vezuje da sve što radimo, radimo sa vizijom razvoja. Uvek treba imati viziju i posmatrati situaicje i prilike iz perspektive budućnosti, jer one imaju uvek neki razvoj, za razliku od stvari kratkog daha. Pažnju treba koncentrisati i kanalisati, ali takođe treba biti spreman na diverzifikaciju. Nikada ne znamo kada nam plan B može zatrebati i za to je potrebna određena širina u sagledavanju stvari, ali i spremnost. Vera i emocija treba da prate svaki rad. Jedino ako verujemo u ono što radimo i ako osećamo da smo ispravni i na dobrom putu, onda možemo računati na uspeh.

- Sponzorisano -
- Sponzorisano -
- Sponzorisano -
- Sponzorisano -