19.7 C
Belgrade
nedelja, avgust 3, 2025
Naslovna Blog Stranica 68

Rekordna godina za turizam u Španiji

0
Kosta Brava, manje poznata Španija
Photo: Pixabay/6476777

Prethodna godina je za turizam u Španiji bila odlična, bolja čak i od poslednje dobre godine ze turizam 2019. To samo potvrđuje kako rešenost i dobra organizacija mogu da daju odlične rezultate, pa je u ovom slučaju Španija prestigla čak i Italiju, koja tradicionalno drži prvo mesto. Ova 2024. godina, pored svih izazova, može biti rekordna

Najave turističkih stručnjaka će izgleda biti potpuno tačne, što dokazuje i Španija, koja je oborila sve turističke rekorde. Turizam će uskoro postići očekivani rekord što će potvrditi potpuni oporavak ove industrije nakon svih izazova.

Broj međunarodnih turista koji su u prvoj polovini 2024. posetili Španiju porastao je za 13% u prvoj polovini ove godine u odnosu na prošlu. Imajući u vidu da je taj broj oko 42 milona posetilaca, do kraja godine će biti ostvaren rekord, jer je u prošloj godini zabeleženo čak 85 milona turista.

Prema podacima španskog Nacionalnog insituta za statistiku (INE), broj stranih turista samo u junu porastao za 12% u prvoj polovini godine na devet miliona, što potvrđuje uspešnu letnju sezonu. I sama potrošnja turista najavljuje rekordnu godinu, oni su u junu mesecu potrošili 12.3 milijardi evra, što je za 17% više nego u istom mesecu 2023. godine.

Pored toga, primećen je porast interesovanja turista i u mesecima kad ova zemlja i nije posebno aktuelna kod turista, što potvrđuje rešenost vlasti da postanu destinacija za sva godišnja doba.

Zašto su studijska putovanja važna za profesionalce u turizmu, saznajte više.

Međutim, nisu svi zadovoljni ovakvim rezultatima, masovni turizam je pokazao onu svoje pravo lice. Sve više destinacija i gradova, poput Barselona ili Majorke se otvoreno bori protiv turista. Stanovništvo organizuje proteste, tvrdeći da ogroman broj turista u Španiji negativno utiče na cene stanarina i dostupnost stanova, i na životni standard uopšteno.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Perast, barokni grad – muzej

0
Perast, barokni grad – muzej
Photo: iStock

Smešten na jadranskoj obali Crne Gore, u Boki Kotorskoj, nestvaran, beli barokni grad Perast kao neki začarani dvorac iz bajke, usnuo između tesnaca Verige (ljubomorno čuvanog ulaza u Kotorsko-Risanski zaliv) i brda Svetog Ilije, miruje od davnina, kad su tu živeli Pirusti, ilirsko pleme koje je još za vreme legendarne, buntovne kraljice Teute čuvalo ulaz u zaliv

Perast, barokni grad – muzej

Ceo grad je muzej, barokna riznica bogate arhitekture. Vreme kao da je stalo u Perastu, skamenilo se u belim palacima i palacinima, a oni, mirno ogledajući se u sinjem moru, posmatraju život kako prolazi kraj njih.

Perast je i vidikovac sa koga se pruža nezaboravan pogled na Boku i na dva mala, neverovatna ostrva – jedno prirodno sa Crkvom Svetog Đorđa, a drugo veštačko, sa Crkvom Gospe od Škrpjela. Zato je Perast deo UNESCO-ve Svetske baštine Boka Kotorska, sa svojih devetnaest palata i 18 crkava od kojih je većina izgrađena u baroknom stilu tokom jednog, zlatnog veka, od sredine 17. do sredine 18. stoleća.

Perast, barokni grad – muzej

Junaci Perasta

Perast broji nekoliko stotina duša i nije velik, uz obalu se pruža ulica/šetalište dužine 1.300 metara, a upravno na njega, prema brdu, granaju se uličice, do magistralnog puta. I to je sve. Ali kakve priče kriju ove strme i uske ulice! Ta glavna, pored mora, nosi ime kapetana Marka Martinovića, koji je u Pomorskoj školi obučavao pitomce ruskog cara Petra Velikog. Njegova bista se nalazi na glavnom trgu u gradu, Pjaci Sv. Nikole. Još dve biste najznačajnijih ličnosti Perasta nalaze se na trgu: admirala Matije Zmajevića i slikara Tripa Kokolje.

Palata Zmajević – Biskupija

Čuvena porodica Zmajević u Perast je došla iz Njeguša, a od 17. veka počinje njihov uspon. Svoju raskošnu palatu Zmajevići su podigli 1664, a uz nju porodičnu crkvu Gospe od Rozarija (Ružarija) sa karakterističnim, osmougaonim zvonikom. Palatu Zmajevića Peraštani zovu Biskupija jer su u njoj živela dva biskupa, Andrija i Vicko Zmajević. Andrija je bio nadbiskup barski i primas Srbije, izuzetno obrazovan čovek koji se družio sa Sv. Vasilijem Ostroškim (tada mitropolit hercegovački Vasilije Jovanović) i patrijarhom srpskim Arsenijem III Čarnojevićem.

Jedan od najpoznatijih članova ove porodice bio je Matija Zmajević, koji je u carskoj Rusiji za Petra Velikog izvojevao pobedu nad Šveđanima u bici kod Ganguta 1721. Car Petar ga je nakon bitke unapredio u kontraadmirala i poklonio mu je i Svetoandrejski ratni barjak koji je Zmajević darovao svom rodnom gradu, a danas se može videti u Muzeju grada Perasta. Zmajevići su gradu takođe poklonili najveće zvono, ono na Crkvi Svetog Nikole.

Palata Bujović – Muzej grada Perasta čuva mač Zmaja Ognjenog Vuka

Preksrasnu palatu Bujović podigla su 1684. braća Ivan i Vicko Bujović. Danas je u njoj Muzej grada Perasta koji čuva brojne eksponate, mačeve, sablje, odeću, vredne pisane dokumente, ikone, slike i portrete znamenitih ličnosti Perasta. Jedan od najznačajnijih eksponata je Peraški mač koji je po legendi pripadao Zmaju Ognjenom Vuku (Brankoviću). Peraštanima ga je poklonio ban Petar Zrinski, zadivljen njihovom slavnom pobedom nad Osmanlijama od 15. maja 1654.

Perast, barokni grad – muzej

Palata Smekja

Palata iz 17. veka, koja je pripadala kapetanskoj porodici Smekja predstavlja jednu od najvelelepnijih palata u Boki. Nalazi se na samoj obali i građena je od belog kamena sa Korčule. Pored nje je porodična crkva Sv. Marka. Danas je ova palata pretvorena u luksuzni hotel sa pet zvezdica. Inače, Petar Smekja, najslavniji predstavnik ove porodice, svojim brodom „Leon Coronato“ trgovački je povezao baltičke zemlje sa Mletačkom republikom, zbog čega su ga Mlečani nagradili titulom kontea.

Palata Brajković Martinović

Još jedan hotel smešten je u palati koju su 1623. podigli preci čuvenog admirala Marka Martinovića, a jedinstvena je po tome što se u njoj sačuvao salon dekorisan u stilu Napoleona II.

Zvonik i Crkva Sv. Nikole

Pjaca Svetog Nikole je glavni trg u Perastu, a tako se zove po crkvi i čuvenom zvoniku (kampani), simbolu grada koji je visok 55 metara, a projektovao ga je Đuzepe Beati. Crkva Sv. Nikole sagrađena je u 17. veku, a uz nju je u 18. veku započeta gradnja mnogo veće katedrale, ali su zbog Napoleonovih ratova radovi prekinuti, pa je ostala nedovršena. Tu je sada muzej sa bogatom zbirkom različitih relikvija i slikama Tripa Kokolje.

Perast, barokni grad – muzej

Sveti Đorđe – ostrvo mrtvih

Priča o Perastu nezamisliva je bez njegovih ostrva, jednog prirodnog, drugog veštačkog, jednog muškog, drugog ženskog. Benediktinska ostrvska opatija Svetog Đorđa nalazi se na prirodnom ostrvu još od srednjeg veka, a, prema legendi, u staroj crkvi prenoćile su relikvije Sv. Trifuna kada su prevožene do Kotora. Na ostrvu je i groblje na kome se vekovima sahranjuju znameniti Peraštani. Ostrvo je bilo svedok cele burne, slavne, a često i krvave istorije Perasta, gusarskih napada, odvođenja Peraštana u roblje, bitaka, zemljotresa.

Gospa od Škrpjela

Drugo ostrvo (ono žensko) napravili su Peraštani. Prema predanju, 22. jula 1452. mornari su na hridima (škrpjelu) u moru videli kako pluta ikona Bogorodice. Preneli su je u crkvu u Perastu, ali je ona sledećeg jutra opet osvanula na grebenu, pa su rešili da na tom mestu naprave crkvu. Ali prvo im je trebalo ostrvo. Tako su potopili stare jedrenjake, zarobljene lađe, dovlačili kamenje i napravili jedino veštačko ostrvo u Sredozemlju. Baroknu crkvu su počeli da grade 1630, a od 1720. do 1725. dodata je osmougaona kupola koju je projektovao Ilija Katičić. Crkvu je oslikao Tripo Kokolja krajem 17. veka.

U crkvi je moguće videti dve hiljade zavetnih srebrnih pločica koje su mornari tu donosili od 17. veka kao zahvalnost Bogorodici što ih je sačuvala od brodoloma.

Perast, barokni grad – muzej

Najzanimljiviji predmet u crkvi jeste Bogorodičina ikona – goblen koji je tehnikom uboda (na italijanskom punto pittura) „naslikala“ Jacinta Kunić Mijović. Ona je čekala svog mornara da se vrati punih dvadeset i pet godina i za to vreme vezla ikonu divnim zlatnim, srebrnim i svilenim nitima, čak je koristila i svoju kosu, u početku smeđu, a kasnije i sedu. Ovaj rad je jedinstven i po tome što se na jednom kvadratnom centimetru nalazi oko 650 uboda iglom.

Gospu od Škrpjela meštani već vekovima obnavljaju, a svake godine 22. jula, tokom manifestacije koja se zove Fašinada, barkama dovoze kamenje do ostrva i polažu ga u more kako bi mu učvrstili temelje.

Čuva Perast svoju tradiciju, u drevnim proslavama, na strmim skalinama, u belim palatama i crkvama, vraća nas u vekove kada su tuda šetali kapetani, vitezovi, pesnici. Ovde se legenda i stvarnost prepliću, duh prošlosti se oseća u svakom kamenu i u svakoj čestici slanog morskog vazduha. Barokni spomenik zlatnom veku jedne generacije, potonule zajedno sa „Adrianom“, poslednjim jedrenjakom peraške flote, potopljenim u 19. veku kod Aleksandrije, ovaj beli, kameni grad stoji kao spomen na prohujalu epohu i pruža neverovatan uvid u život i stremljenja tadašnjeg stanovništva i veličanstvena građevinska i umetnička dela koja su ostavili za sobom.

Tekst: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Najbezbednije zemlje na svetu, gde je Srbija?

0
Island
Photo: Pexels/Pok Rie

Na samom vrhu liste najbezbednijih zemalja se nalazi Island, nakon kog slede Irska i Austrija, što i nije neko iznenađenje. Naša zemlja se nalazi u prvoj trećini, dok su od zemalja iz regiona najbolje plasirane Slovenija i Hrvatska

Najnoviji izveštaj Globalnog indeksa mira, napravljen od strane Instituta za ekonomiju i mir, je predstavio analizu globalnih trendova u miru, njegovoj ekonomskoj vrednosti i načinu razvoja društava. Njegov zadatak je bio da rangira zemlje, odnosno da u izveštaju navede koje su trenutno najbezbednije zemlje na svetu.

U izradi izveštaja u obzir se uzimaju brojni faktori i kategorije, među kojima su percepcija kriminala, stopa ubistava, nasilnih demonstracija ili političke nestabilnosti. Osim toga, deo se odnosi i na  uvoz i izvoz oružja, uticaj terorizma, mogućnost nuklearnog i teškog naoružanja i ostalo.

Na samom dnu liste, kao najmanje bezbedne, nalaze se Afganistan, Južni Sudan, Jemen, Sirija, Rusija i Ukrajina. Izveštaj nam takođe potvrđuje da se već devet godina zaredom pogoršava globalni mir, ove godine za 0.42%. Kao glavni uzroci pogoršanja mira naveden je sukob u Ukrajini i Izraelu, ali je intenzitet sukoba rastao širom sveta čak i ranije.

Zašto su studijska putovanja važna za profesionalce u turizmu, saznajte više.

Da stvari nisu samo loše, pokazuje i trend određenih zemalja koje su napredovale na listi. Zemlje koje su napravile najveći pozitivni pomak su Libija, Burundi, Obala Slonovače i Oman.

Lista 10 najbezbednijih zemalja sveta izgleda ovako:

1.Island

2. Irska

3. Austrija

4. Novi Zeland

5. Singapur

6. Švajcarska

7. Portugal

8. Danska

9. Slovenija

10. Malezija

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Šta su Supper clubs, u gradu sa 18.000 restorana?

0
Dubai
Photo: Pexels/Timo Volz

Dubai predstavlja pravi primer kako je futuristička vizija u kombinaciji sa naftnim bogatstvom transformisala pustinjski grad u globalnu metropolu. Od ribarskog sela do svetskog ekonomskog i turističkog centra, Dubai se izdvaja svojom impresivnom arhitekturom, kulturnom raznolikošću i ekonomskim prosperitetom. Takav slučaj nije zaobišao ni ugostiteljstvo

Dubai ima preko 18.000 restorana, verovali ili ne, navodi CNN. To znači da svaki dan možete jesti u novom, i trebaće vam gotovo 50 godina da ih sve obiđete. Veliki izbor kuhinja iz celoga sveta trebalo je da “razmazi” stanovništvo, da ručavanje kod kuće učini zastarelim i prevaziđenim. Međutim, situacija je potpuno drugačija.

Moderno društvo zahteva nova iskustva, to ne isključuje i iskustvo obedovanja u restoranima. Ljudi traže nova, uzbudljiva iskustva, a klasični restorani su praktično „passe“. Pojavljuju se nove varijante restorana, sa tajnim lokacijama, tajanstvenim menijima ili interesantnim mestima za sedenje. Samouki kuvari koji organizuju večere u svom dvorištu osvajaju kulinarsku scenu Dubaija.

Supper clubs

Sve više takvih restorana nudi rezervacije preko Instagrama ili ostalih društvenih mreža. Turisti i domaći gosti rezervišu svoje mesto i spremni su da plate i više od 100 dolara po osobi kako bi učestvovali u samom procesu pripreme hrane. Šefovi takvih restorana su mahom doseljenici sa svih krajeva sveta, koji takvim akcijama predstavljaju jela iz svog detinjstva i zemlje pripovedajući svoju ličnu priču, mešajući uticaje zavičaja sa sezonskim namirnicama dostupnim u Dubaiju.

Supper clubs, kako se takvi restorani nazivaju, omogućavaju kreativno kuvanje, sa sezonskim menijima koje vode amaterski ili profesionalni kuvari. Gosti često neće znati meni ili lokaciju gde će večerati dok ne rezervišu svoje mesto. Oni se često podstiču da dođu sami ili sa samo jednim prijateljem, čime se pruža prilika za umrežavanje, a mogu doneti i svoja pića.

Srpska vina krupnim koracima napred, saznajte više.

Osnovna ideja je da se ljudi okupljaju pod jednim krovom, za jednim stolom, da razgovaraju bez ograničenja i jednostavno dele prijatan obrok i razgovor. U početku su dolazili samo prijatelji i porodice, ali se takav trend brzo proširio i među strancima.

Supper clubs nude nešto što klasičan restoran nema, a to je personalizovana usluga. Oni nude vrhunsku hranu na jedan ličan način, tamo niste gost, već član porodice koji je došao na redovno porodično okupljanje. Takva je hrana, atmosfera i uluga, a po svemu sudeći, gostima to odgovara, pa i ne čudi globalna popularnost takvih mesta.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

U Turskoj zabeležen rekordan broj turista

0
Photo: iStock

Prema saopštenju turskog ministarstva turizma, u prvoj polovini ove godine je zabeležen porast broja turista za 14%, u odnosu na prošlu godinu. Istanbul i ove godine najposećeniji grad te zemlje

U prvih šest meseci ove godine Tursku je posetilo 26 milona turista, što je rast od 14% u odnosu na 2023. godinu. Najviše turista je bilo iz Rusije, oko 2.7 miliona, što je rast od 3% u odnosu na prošlu godinu. Od ostalih gostiju, najviše je bilo Britanaca, njih skoro 2 miliona, što je rast od čak 19 %, i Nemaca, njih oko 2.5 miliona, što je rast za 9% u odnosu na 2023. godinu.

Najposećeniji grad je svakako Istanbul, sa rekordnih 5.244.936 stranih posetilaca u prvih nekoliko meseci 2024. godine. To je što je značajan porast od 9,9% ako uporedimo isti period 2023. godine.

Zašto su studijska putovanja važna za profesionalce u turizmu, saznajte više.

Međutim, treba navesti da je inflacija u Turskoj trenutno 70%, i da su tamošnji prihodi od turizma rasli manje od rasta turističkih dolazaka, zabeležen je porast od 9% u odnosu na 14%. U prvoj polovini godine je ostvaren prihod od 22 milijarde evra od turizma.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Crikvenica, romantična oaza Kvarnera

0
Crikvenica hrvatska
Photo: Unsplash/Kristina Kutleša

Ovaj slikovit gradić smešten je samoj na obali Jadranskog mora u Hrvatskoj, i poznat je po svojoj bogatoj istoriji, prirodnim lepotama i raznovsnoj turističkoj ponudi. Smeštena u blizini Rijeke, Crikvenica privlači posetioce već vekovima. Njene plaže, blaga klima i povoljan položaj čine je idealnim mestom za odmor, kako za domaće tako i za strane turiste

Istorija gradića Crikvenica seže duboko u prošlost. Prvi tragovi naseljenosti datiraju još iz vremena Ilira i Rimljana, kada je područje bilo poznato kao Ad Turres. U srednjem veku, Crikvenica se razvijala pod uticajem različitih kultura, uključujući Veneciju i Habsburšku Monarhiju. Ime „Crikvenica“ potječe od reči „crkva,“ koja se odnosi na crkvu Sv. Marije, sagrađenu krajem 14. veka. Crkva i samostan su značajni istorijski spomenici koji i danas privlače posetioce svojom arhitekturom i kulturnom vrednošću.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Visit Croatia (@visit.croatia)

Crikvenica je okružena prirodnim lepotama koje oduzimaju dah. Peščane i šljunčane plaže protežu se duž obale, pružajući savršeno mesto za sunčanje, plivanje i razne vodene sportove. Kristalno čisto more, miris borovih šuma i blaga mediteranska klima prave idealne uslove za opuštanje i uživanje. Pored obale, Crikvenica je poznata i po svojim parkovima i zelenim površinama, koje su savršene za šetnje i rekreaciju, kakav je u ostalom i ceo Kvarner.

Ovo mesto se ponosi bogatom turističkom ponudom koja zadovoljava potrebe svih turista. Grad nudi širok spektar smeštajnih kapaciteta, od luksuznih hotela do privatnih apartmana i kampova. Gastronomska scena je tako]e izuzetno bogata, s brojnim restoranima i tavernama koje nude tradicionalna jela hrvatske kuhinje, uključujući sveže morske plodove, maslinovo ulje i domaće vino.

Tokom letnih meseci, Crikvenica je domaćin brojnim kulturnim i zabavnim manifestacijama. Festival Crikveničke Noći, ribarske večeri i koncerti na otvorenom samo su neki od događaja koji privlače brojne posjetitelje. Za one koji traže aktivan odmor, Crikvenica nudi razne sportske aktivnosti poput tenisa, biciklizma, planinarenja i jedrenja.

Zašto su studijska putovanja važna za profesionalce u turizmu, saznajte više.

Ovaj grad svojim posetiocima nudi jedinstvenu kombinaciju istorije, prirodnih lepota i bogate turističke ponude. Bez obzira kakav odmor želite, Crikvenica ima nešto za svakog, to je zaista mesto za kvalitetan odmor, ispunjen opuštanjem i uživanjem. Poseta ovom predivnom gradu zasigurno će ostaviti trajne uspomene i želju za ponovnim dolaskom.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Hrvatska ima najčistiju vodu za kupanje u Evropi

0
Najbolja voda za kupanje u Evropi
Photo: iStock

Kvalitet vode za kupanje na evropskim plažama se u velikoj meri poboljšao u poslednjim godinama, što potvrđuje i izveštaj Evropske komisije i Evropske agencije za okolinu. Najbolja voda za kupanje, navodi izveštaj, se nalazi u našem regionu, u Hrvatskoj. Slovenija je na odličnom četvrtom mestu

Izveštaj Evropske komisije i Evropske agencije za okolinu izdvaja Hrvatsku kao zemlju sa najčistijom vodom za kupanje. U njemu stoji da je testirano 22.081 lokacija u svim državama članicama EU, kao i u Albaniji i Švajcarskoj, i da Hrvatska ima ubedljivo najčistiju obalnu vodu. Čak 99.1% hrvatskih obala ima odličan kvalitet vode, što je ukupno 886 od 894 testiranih mesta.

Iz godine u godinu, sve više lokacija, odnosno plaža, ispunjava najstrože standarde kad je kvalitet vode za kupanje u pitanju. Od svih plaža, čak 85% njih ima vodu odličnog kvaliteta. Od ukupnog broja testiranih voda, čak 96% ispunjava minimalne standarde kvaliteta, a samo 1.5% je ocenjeno kao nezadovoljavajuće.

Zašto su studijska putovanja važna za profesionalce u turizmu, saznajte više.

Kvalitet vode se procenjuje korišćenjem mikrobioloških podataka kako bi se klasifikovali prema ocenama nezadovoljavajuće, dovoljno, dobro ili odlično. Zemlje su rangirane prema čistoći svojih voda za kupanje prema podacima prikupljenima tokom rigoroznih godišnjih analiza koje prate sve parametre.

Hrvatska se u poslednjim godinama pozicionirala kao jedna od najposećenijih destinacija u Evropi kad su letnji odmori u pitanju. U prilog tome govori da skoro 50 miliona turista svake godine poseti hrvatske obale, što dodatno potvrđuje atraktivnost ove zemlje.

Lista deset zemalja sa najčistijim morem izgleda ovako:

  1. Hrvatska
  2. Kipar
  3. Grčka
  4. Slovenija
  5. Belgija
  6. Bugarska
  7. Danska
  8. Španija
  9. Malta
  10. Portugal

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Konja, neka totalno drugačija Turska

0

„Bio ti hitar ili spor, na kraju ćeš naći ono što tražiš. Uvek se svim srcem predaj svom traganju. Makar bio pognut, makar hramao, ne odustani od potrage, već mili cestom prema Njemu.“

Mevlana Dželaludin Rumi

Ne postoji mnogo gradova na svetu koji su u kontinuitetu bili naseljeni hiljadama godina. Tajna njihove dugovečnosti je, uostalom, kao i kod ljudi, spoj mnogobrojnih uzroka i teško ju je otkriti. Međutim, oni skloni traganju ipak dolaze, a onda gledaju, slušaju i pokušavaju da osete te gradove. Zidine svakog od njih, iznova rušene i građene, predstavljaju paravan za beskrajnu tragikomediju čiji su akteri generacije žitelja i njihovi životopisi puni borbe, teškoća, stradanja, ali i hrabrosti, vrline i ljubavi… Ova naša priča je takođe takva, jer pripada drevnom turskom gradu po imenu Konja i njegovom najdražem simbolu, velikom Rumiju  

Kada pomislite na turističke destinacije u Turskoj, nekoliko očiglednih izbora odmah pada na pamet. Pre svega magični Istanbul, a tu su onda i letovališta na Tirkiznoj obali poput Bodruma, kao i čarobni pejzaži Kapadokije. Ipak, za neke putnike broj jedan na listi želja jeste mesto za koje je malo ljudi uopšte i čulo – Konja. Ovaj grad u centralnoj Turskoj svake godine privlači milione posetilaca, sa dobrim razlogom jer se, pored istočnjačkog uličnog šarma, živopisnih bazara, istorijskih znamenitosti i moderne tramvajske mreže, Konja pre svega ističe kao centar turske duhovnosti i islamskog hodočašća.

Konja je zapravo veliki, dvomilionski grad smešten usred divlje ravnice Anadolije, okružen otvorenom, beskrajnom prerijom. Kulturno najkonzervativniji grad u Turskoj isprva se čini kao mesto u kom je vreme stalo, gde se žene u crnom i muškarci sa dugačkim bradama trude da zadive goste tradicionalnom gostoljubivošću, uprkos naglašenoj pobožnosti i zabranjenom pivu. Međutim, Konja je nešto mnogo više, a otkriti pravu Konju je lako – jer se u srcu starog grada, u grobnici od tirkiznih pločica, nalazi njena večna duša, Mevlana Dželaludin Rumi.

Rumi i Šems

Rumi je danas, iako je od vremena kada je stvarao proteklo skoro osam vekova, jedan od najčitanijih pesnika na svetu, a njegova grobnica je druga najposećenija turistička atrakcija Turske, posle palate Topkapi u Istanbulu. Rođen je početkom 13. veka u Avganistanu, ali se kao mladić, povlačeći se pred mongolskom najezdom, sa roditeljima preselio u Konju, koja je već tada postojala više od 2.000 godina.

Odlučujući trenutak u Rumijevom životu zbio se 1244. godine, kada je na ulicama Konje sreo lutajućeg derviša Šemsedina iz Tabriza, koji se ne može povezati ni sa jednim od tradicionalnih mističnih bratstava. Mesecima su dva mistika živela zajedno, pa je Rumi zanemario svoje učenike i porodicu, tako da je konzervativno okruženje primoralo Šemsa da napusti grad u februaru 1246. Dželaludin je bio slomljenog srca, a njegov najstariji sin Sultan Valad na kraju je vratio Šemsa iz Sirije. Porodica, međutim, nije mogla da toleriše njihov odnos i jedne noći 1247. Šems je zauvek nestao. U 20. veku je ustanovljeno da je Šemsedin zapravo ubijen, verovatno uz pomoć Rumijevih sinova, i sahranjen blizu bunara koji i dalje postoji u Konji.

Ovo iskustvo ljubavi, čežnje i nenadoknadivog gubitka pretvorilo je Rumija u pesnika. Pisao je mističnu poeziju, aforizme, poeme. Poetski radovi su mu sabrani u zbirci „Mesnevi”, a rubaije i poeme „gazal“ u „Velikom opusu” (Divan-i Kebir). Potpuna identifikacija sa Šemsom najbolje se vidi u tome što je na kraju većine svojih lirskih pesama ubacio ime Šems umesto sopstvenog pseudonima. Ova sveža poezija, podstaknuta snažnim ritmovima, ponekad podseća na stihove popularne muzike. Čini se da postoji razlog za verovanje, koje su izrazili hroničari, da je veliki deo stihova nastao u stanju ekstaze, izazvan muzikom flaute ili bubnja, ali i udarcima čekićem zlatara ili zvukom vode i mlina u Meramu, gde je Rumi sa svojim učenicima išao da uživa u prirodi. Često je svoje stihove pratio vrtložnim plesom, a mnoge njegove pesme komponovane su da bi se pevale na sufijskim muzičkim skupovima.

Mevlana Dželaludin Rumi napustio je ovaj svet 17. decembra 1273. godine. Pripadnici pet veroispovesti pratili su njegove posmrtne ostatke, a ta noć je nazvana Sebul Arus (Noć sjedinjenja). Još i danas Mavlavi derviši taj dan poštuju kao praznik. Nakon Mevlanine smrti njegov sin je organizovao derviški red mevlevija, koji će u narednim vekovima imati snažan uticaj na politički, socijalni i ekonomski život Otomanske imperije. Iako je početkom dvadesetog veka Ataturk zabranio ovaj red, krajem pedesetih godina loža u Konji je revitalizovana kao veoma važna kulturno-istorijska baština ovog grada.

Muzej Mevlana

Svedočanstvo Rumijevog trajnog nasleđa smešteno je u Muzeju Mevlana, impozantnom kompleksu zgrada sa Mauzolejom Mevlana, koji se nalazi u istočnom delu centra grada. Muzejski kompleks uključuje mauzolej, džamiju, dervišku bogosloviju i nekoliko drugih objekata koji služe kao izložbene sale, biblioteke i istraživački centri. Najpre je, u drugoj polovini 13. veka, sagrađen mauzolej, a kasnije je vekovima kompleks dograđivan i rekonstruisan. Eksponati u muzeju prikazuju izuzetnu kolekciju Rumijevih ličnih stvari, rukopisa i artefakata, što posetiocima omogućava da se intimno povežu sa pesnikovim životom i filozofijom, a arhitektura muzeja, ukrašena zagonetnim dizajnom i simboličnim motivima, odražava duhovnu suštinu Rumijevog učenja, stvarajući prostor koji odjekuje spokojem. Najdragoceniji deo mauzoleja je plavo-zelena grobnica, ukrašena gipsanim reljefima i zidnim rezbarijama, pozlaćenim detaljima i brojnim drugim elementima koji predstavljaju islamsku umetnost u najboljem izdanju.

Obred Sema

Jedan od najvažnijih aspekata Mevlana muzeja jeste obred Sema, ritualni ples koji izvode Rumijevi vrteći derviši. Ova očaravajuća predstava, koju je UNESCO priznao kao nematerijalno kulturno nasleđe, simbolizuje duhovno putovanje derviša ka sjedinjenju sa božanskim. Dok se vrte, obučeni u tradicionalnu nošnju koja podrazumeva belu košulju, pantalone i haljinu, kao i konusnu kapu od kamilje dlake, oni se odvajaju od materijalnog sveta, ostavljajući iza sebe svoje brige, želje i sve zemaljske veze. Okretanje je uvek suprotno smeru kretanja kazaljki na satu, sa desnom rukom podignutom prema Bogu i levom spuštenom ka zemlji. Ples se sastoji od tri faze, a u poslednjoj se dervišima, koji simbolizuju planete, pridružuje i njihov učitelj koji predstavlja Sunce ili reinkarnaciju Mevlane. S tog duhovnog putovanja derviš se vraća zreliji za pružanje ljubavi u skladu sa osnovama sufijskog učenja, koje propoveda da su sve postojanje i sve religije jedno i da su sve one manifestacije iste božanske stvarnosti.

Džamije na svakom koraku

Koliko su ljudi u Konji posvećeni duhovnosti kazuje podatak da je u gradu aktivno više od 3.000 džamija. Turci, za razliku od većine islamskog sveta, ohrabruju posetu džamijama, pa nikako ne treba propustiti Selimiju, prelepu džamiju kupolastog oblika koju je naručio sultan Selim II, a koja se nalazi odmah pored Muzeja Mevlana. Treba spomenuti i neobičnu Džamiju Azizija, ali je svakako najpoznatija Aladinova džamija, koja predstavlja najstariju seldžučku džamiju u celoj Turskoj, izgrađenu još 1220. godine, na vrlo dobroj strateškoj lokaciji, na istoimenom brdu Aladin, sa kog se pruža verovatno i najbolji pogled na ceo grad.

Čatal Hujuk, grad iz neolita

Još jedan dokaz da je anadolijska stepa kolevka civilizacije nalazi se na samo pedesetak kilometara jugoistočno od Konje. To je Čatal Hujuk, jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na svetu, otkriveno šezdesetih godina prošlog veka. Ime ovog mesta (Çatalhöyük) nastalo je kao kovanica dveju turskih reči çatal (viljuška) i höyük (humka). Iskopavanja su otkrila gusto zbijeno naselje iz neolita (novo kameno doba) koje je nastalo pre 9.000 godina. Naselje je bilo smešteno između dva brda i imalo je više od 5.000 stanovnika, a vrhunac njegovog razvoja desio se u periodu između 6.250. i 5.400. godine p.n.e. Kuće u kojima su ljudi živeli bile su četvrtastog oblika bez vrata i prozora, i u njih se ulazilo sa krovova. Još čudnije u odnosu na današnje koncepte naseobina jeste to što je naselje bilo bez ulica, pa su kuće zbijane jedna uz drugu, a zidovi i podovi su oblagani slojem ilovače. Na zidovima su takođe pronađene slike i reljefi životinja i ljudskih bića, a otkriveni su i brojni drugi religijski simboli. Ispod samih kuća pronađeni su grobovi sa ljudskim ostacima, ali i brojni predmeti od gline, bakra, drveta i tekstila. Lokalitet Čatal Hujuk nalazi se od 2012. godine na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine.

Hrana i još ponešto

Duhovna prestonica Turske, Konja, bila je tokom svoje burne istorije pod vlašću Grka, Rimljana, Vizantinaca i na kraju Seldžuka i Osmanlija, što je svakako doprinelo bogatstvu različitosti koje karakteriše njenu kuhinju.

Ipak, zaštitni znak gastronomske ponude u Konji svakako je izvrsna jagnjetina. Nemarinirano meso lagano se peče u glinenoj peći u sopstvenom soku i masti, pa blagi ukus duguje samo sebi. Treba pomenuti još nekoliko specijaliteta tipičnih za ovu regiju kao što su etli ekmek (duga, tanka rolat-pica namazana fino začinjenim mlevenim mesom), pikantna čorba od bamije ili konjanski kebab (jagnjeća kolenica, veoma sporo pečena i servirana na pita-hlebu sa slatkim crvenim lukom).

Konja je zaista bogata znamenitostima i ako ste ljubitelj istorije, nesumnjivo će postati vaše omiljeno mesto. Odvojite nekoliko dana za Ataturkov muzej, Arheološki i Etnografski muzej, kao i za obližnje selo po imenu Sile u kom je oštećena pravoslavna crkva pretvorena u muzej. I na kraju, nikako ne treba zaboraviti na nešto sasvim dugačije. To je Muzej leptira, jedan od najvećih na svetu i prvi u Turskoj. Tropski vrt leptira u Konji otvoren je za posetioce 2015. i izgrađen u obliku džinovskog leptira u skladu sa prirodom, kako bi se posebno deci usadila ljubav prema ovim divnim insektima.

Tekst: Petar Vušurović

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Otkrijte čari leta u Hotelu Putnik

0
Otkrijte čari leta u Hotelu Putnik

Hotel Putnik se nalazi na Sunčanoj dolini, na 1650m nadmorske visine. Sa modernim i udobnim sobama, ljubaznim osobljem i bogatim sadržajima, naš hotel je idealan izbor za porodice, parove i sve koji žele da uživaju u prirodnim lepotama ovog planinskog bisera. Posvećeni smo tome da svaki gost ima nezaboravno iskustvo tokom svog boravka

Leto na Kopaoniku pruža savršenu priliku za uživanje u prirodi, svežem vazduhu i luksuznim sadržajima hotela Putnik.

Oaza mira i opuštanja

Naš moderni spa centar je savršeno mesto za relaksaciju nakon dana provedenog u prirodi. Uživajte u različitim tretmanima masaže, saunama i unutrašnjem bazenu. Osvežite telo i duh dok se prepuštate vrhunskim wellness uslugama.

Otkrijte čari leta u Hotelu Putnik

Sport i rekreacija

Za ljubitelje sporta i rekreacije, hotel Putnik nudi širok spektar aktivnosti na terenu. Uživajte u košarci, tenisu, planinskom biciklizmu ili šetnjama po prelepim stazama Kopaonika.

Otkrijte čari leta u Hotelu Putnik

Gurmanski doživljaj

Dok se opuštate u prelepoj bašti našeg A la carte restorana, naši kuvari su tu da vam prirede nezaboravno gastronomsko iskustvo. Probudite sva čula specijalitetima  lokalne i internacionalne kuhinje, sačinjenje od najkvalitetnijih sastojaka i malo magije. Priču zaokružite uz našu široku ponudu vina.

Otkrijte čari leta u Hotelu Putnik

Promotivni paketi za savršen odmor

Iskoristite naše promotivne pakete i uživajte u dodatnim pogodnostima tokom boravka u hotelu Putnik. Rezervišite svoj paket i prepustite se čarima Kopaonika.

Odmor po meri pravog putnika

Leto na planini je nezaboravno iskustvo koje kombinuje prirodne lepote, luksuz i avanturu. Posetite nas i otkrijte zašto smo najbolji izbor za vaš odmor, baš po meri pravog putnika.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Bjelašnica – divlja lepotica nadomak Sarajeva

0

Bjelašnica, planina veličanstvenih krajolika i belih, snežnih vrhova po kojima je i dobila ime, stoji visoko, na 2.067 metara nadmorske visine u srcu Bosne i Hercegovine. U stvari, tu je ono „i“ koje povezuje Bosnu i Hercegovinu. Na ovim padinama život teče ritmom koji se vekovima nije menjao. Meštani se bave stočarstvom starinski, kao i njihovi preci, žive u katunima samo leti dok napasaju stoku, da bi se zimi spustili u toplije krajeve. A mi, kojima je muka od gradske gužve, buke i napetosti, ovde možemo da napasamo dušu i telo, da udišemo svež planinski vazduh, uživamo u prelepim predelima, planinskom cveću i mirisnom bilju

Leto na planini nudi detoks od svakodnevnog stresa, utočište od letnjih vrućina, prvenstveno miran odmor. Oni koji vole prirodu, svež vazduh, pešačenja i tišinu na planini u letnjem periodu upravo to mogu da dobiju. Naravno, ima tu još mnogo toga da se radi – planinarenje, vožnja biciklom, kvadom, žičarom, a od ove godine i skijanje na letnjoj ski-stazi. A oni koje ne zanimaju adrenalinske aktivnosti mogu samo da se opuste i odu u spa i velnes centar ili da uživaju na terasi Hotela Nomad, kao što smo mi, velika grupa novinara iz Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije imali priliku da uživamo.

Kao što se i moglo očekivati, u Bosni smo se proveli odlično. Za doček su nam domaćini priredili degustaciju hercegovačkog Carskog vina iz Međugorja, koje nam je poslužio vlasnik vinarije Grgo Vasilj. Uživali smo u vinima od autohtonih sorti žilavke i blatine koja su 2023. godine osvojila nekoliko medalja (od toga tri zlatne) na Decanterovom ocenjivanju.

Luka mira

Hotel Nomad nalazi se na visini od 1.460 metara, u Babinom Dolu gde su održane 14. Zimske olimpijske igre 1984, a gde su se takmičili muškarci u bržim disciplinama – spustu, slalomu i veleslalomu. Ali, to su informacije bitne za zimu. Mi smo džipovima obišli nekoliko nezaboravnih mesta na planini koja žive samo leti.

Jedno od njih je Lukomir, selo, odnosno katun, pravi etno-muzej – stare planinske kolibe prekrivene šindrom, a ljudi pravi gorštaci nomadi. Na Bjelašnici su katuni zadržali izvorno poreklo, to su i dalje pastirska naselja u kojima se boravi tokom leta kao što se radilo u srednjem veku. Stanovništo je tu privremeno, a onda se zimi spušta u južnije krajeve i sela su prazna sve do sledećeg proleća. Malo smo se odmorili, popili kafu, popričali sa ljubaznim meštanima i krenuli dalje da obiđemo stećke – srednjovekovne nadgrobne spomenike napravljene od velikih komada kamena koji su kao mala groblja – nekropole, rasuti svuda po Bjelašnici.

Umoljani

Naše sledeće odredište je selo Umoljani, gde idemo na ručak u „Kolibu“. U idiličnom okruženju, sa prelepim pogledom na planinu, u restoranu uživamo u tradicionalnim jelima kao što su pite, pečenje, kljukuša, uz domaće sokove od ruže i zove.

Nakon povratka u hotel, odmora i večere, nastavljamo sa degustacijama – ovog puta je u pitanju rakija, sasvim nove destilerije Grapstar iz Lukovca kod Tuzle. Za sada proizvode lozu (od grožđa hamburg muskata), jabukovaču i travaricu, a vlasnik Dženan Selmanagić je inače afirmisan muzičar, pa smo se uz njegov bend i njegovu rakiju do kasno u noć provodili u Gastro Pabu hotela.

Sarajevo

Bjelašnica je blizu Sarajeva, na oko pola sata vožnje, i naši domaćini organizovali su nam obilazak grada i nezaobilazne ćevape na Baščaršiji. Počinjemo šetnju kod Vijećnice, iz doba austrougarske vladavine, pa nastavljamo do Latinske ćuprije (nekada Principov most) i Muzeja Sarajeva, koji se nalazi na mestu atentata na Franca Ferdinanda. Na pločniku ispred Muzeja su stope Gavrila Principa, tamo gde je stajao kad je pucao, kao i replika automobila u kome je usmrćen Franc Ferdinand. Nastavljamo prema Baščaršiji, krivudavim sokacima nižu se dućani sa starim zanatima, poslastičarske radnje, pokoja moderna galerija i mnoštvo restorančića. Pije se kafa iz fildžana, jedu ćevapi u lepinji, zaslađuje baklavom, opuštena je atmosfera iako ima dosta turista. Obilazimo i česmu Sebilj, jedan od simbola Sarajeva, pa nastavljamo prema Begovoj džamiji, Sabornoj crkvi, Staroj pravoslavnoj crkvi, Katedrali i sinagogi Stari hram. Nakon ćevapčića, pozdravi, zagrljaji i poljupci i onda nazad, svako u svoju republiku.

Ovog divnog putovanja ne bi bilo bez marketinških agencija Blueprint SMART iz Zagreba i Smart Vision iz Beograda. Od srca se zahvaljujemo našim domaćinima Adnanu Selmanagiću i Mesudu Ljuharu iz Hotela Nomad, kao i svim našim vodičima. Nadamo se da se vidimo opet!

Nomad – hotel za sve sezone

Smešten u srcu Bjelašnicе, hotel Nomad je idealno mesto za odmor, i zimski i letnji. Nalazi se uz samu skijašku stazu i omogućava ski-in i ski-out, a za one koji žele da provedu odmor bez stresa u lepoti planinske prirode, tu je moderan velnes i spa centar. U hotelu su se potrudili oko gastronomske ponude, spremaju se specijaliteti domaće kuhinje – pite, uštipci, štrudle, klepa, sogan dolma, japrak…

Hotel Nomad doprinosi očuvanju prirode u kojoj poslujе, za šta је dobiо međunarodno priznati sertifikat „UNESCO travel pledge“ i za svakog svog gosta zasadi po jednu sadnicu.

Tekst: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Poslednje objave

Meso 'z tiblice svinjsko meso šunka

Meso ‘z tiblice – Zaboravljeno blago tradicionalne kuhinje Hrvatske

0
Dok savremena gastronomija sve više teži inovacijama i globalnim trendovima, istinski ljubitelji domaćih ukusa s posebnim poštovanjem vraćaju se jelima koja su oblikovala identitet...