24.4 C
Belgrade
subota, jul 26, 2025
Naslovna Blog Stranica 124

Kako se Japan bori protiv prekomernog turizma?

0
Kako se Japan bori protiv prekomernog turizma?
Photo: Pexels/Tomáš Malík

Japan je u septembru primio preko dva miliona međunarodnih turista, i to četvrti mesec zaredom. Vlasti i lokalno stanovništvo su zabrinuti zbog povećanja zagađenja i bezbednosti, dok se na aerodromima sučavaju sa ogromnim gužvama i kašnjenjem. Kakvu strategiju su pripremili kako bi izbegli da se takve stvari ponavljaju u budućnosti?

Međunarodni turisti masovno putuju u Japan, a broj posetilaca je gotovo dostigao nivo pre pandemije. Iako je ova informacija ohrabrujuća, pokazuje oporavak međunarodnog turizma, vlasti u Japanu su zabrinute za svoju zemlju, jer turista već sad ima jako puno. Kako se Japan bori protiv prekomernog turizma?

Iako su dobre vesti za turističku industriju i ugostiteljske sektore da se turisti vraćaju u zemlju koja se borila da se što brže oporavi od posledica koronavirusa, njihov broj ugrožava lokalno stanovništvo.

Državni ministar turizma najavio je nove preventivne mere za borbu protiv problema prekomernog turizma. Planovi uključuju jačanje saobraćajnih sistema u velikim gradovima i podsticanje posetilaca da diverzifikuju svoje destinacije.

Prema podacima Japanske nacionalne turističke organizacije, ova zemlja je dočekala preko dva miliona međunarodnih postilaca četvrti mesec zaredom u septembru. Brojke su nešto više od 96% u odnosu na nivo u 2019. godini, pre nego što je pandemija dovela do globalnog zatvaranja, navodi Euronews.

Sada su vlasti u Japanu predstavile planove za ublažavanje problematičnih posledica masovnog turizma. Jedan potez je jačanje infrastrukture, posebno širenje voznog parka autobusa i taksija, kako bi se bolje nosili sa brojem posetilaca u popularnim gradovima.

Posao, odmor i avantura na najlepšoj planini, saznajte više.

Drugi predlog podrazumeva uspostavljanje direktnih autobuskih linija od ključnih destinacija i do popularnih mesta posebno za turiste. Takođe, vlasti su predložile povećanje cena karata tokom sezone kako bi se pokrenulo putovanje tokom perioda kada turista ima manje. Osim toga, na najposećenijim destinacija su uvedene i turističke takse. Cene se kreću, u zavisnosti od destinacije, od 0.6 evra do nekoliko evra po osobi.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Legende grada Vićence

0
Legende grada Vićence

Davne 1263. godine, u gradu Bolseni u centralnoj Italiji, u toku služenja mise, u trenutku osveštavanja hleba i vina, niz ruku sveštenika skliznulo je nekoliko kapi krvi. Uveren da je ovo znak od samoga Boga, papa Urban IV ustanovio je praznik „Corpus Domini“, koji se ima slaviti „svakog četvrtka, prve osmine Pedesetnice“, što okvirno pada početkom septembra

Statutom grada Vićence iz 1311. godine, određeno je da će „Svake godine na taj dan biti svečana gozba u čast i poštovanje Presvete Tajne sa svečanom povorkom svih sveštenika, esnafa i umetnika, koji moraju da prisustvuju sa svojim obeležjima i zapaljenim svećama. Moraju da prisustvuju i kolegijumi sudija i notara, sa svojim raznobojnim kapuljačama i upaljenom svećom ili dvokrakim svećnjakom.” (citat iz gradskog Statuta koji važi i danas).

Od tada do danas, ova svetkovina doživela je brojne transformacije, ali je mesec septembar u Vićenci period velikog slavlja. U početku su to bile parade koje su predvodili gradonačelnik u ime civilne, a kapetan u ime vojne vlasti. Pratili su ih rektor, kolegijum sudija, savetnici u gradskoj upravi, notari – pa potom građani. Zbog značaja u društvu, 1441. godine, notarima je dodeljena prestižna uloga da za svečanu povorku osmisle nešto novo i ukrasne sveće zamene impresivnijom dekoracijom. Slikar i majstor Đorđo u radionici Konta del Rodeo napravio je ogroman baner sa slikama Madone (zaštitnice grada), Svetog Luke i četiri anđela. Četiri godine docnije, majstor Đorđo izumeo je „mašinu Rua“ (točak). Zapravo, radi se o džinovskoj piramidalnoj kuli, na koju su se kačili simboli grada, živopisne slike, obeležja gradskih moćnika i donatora, uz obaveznu sliku Madone koja se do 1441. godine dva puta pojavila u Vićenci, kako bi grad spasla od kuge.

Legende grada Vićence

Ime Rua potiče od rotirajuće mašine koja se vrtela u središtu kule, smenjujući slike svetaca ili imena notarskih sekcija koje su bile veoma uticajne i izdašne u organizaciji karnevala. Iz godine u godinu, konstrukcija kule dodatno je dekorisana šarenim tkaninama, ukrasima i religioznim simbolima koji su joj otežavali kretanje u procesiji. Ponekad bi u središtu kule sedela deca koja bi se vrtela oko velikog točka. Ovo se smatralo vrhunskom hrabrošću, zbog visine na kojem se se nalazila sedišta. Vremenom, Rua je postala predmet obožavanja, i verski praznik je padao u drugi plan, pa je crkva 1616. godine dozvolila prolaz Rue tek po završetku povorke.

Za Ruu se vežu brojne legende obzirom da je osim u danima svečanosti, iznošena i prikazivana u čast brojnih uglednih ličnosti koje su posećivale Vićencu. Na vrhu kule smenjivani su simboli vladajućih imperija. Venecijanska dominacija predstavljena je lavom San Marka, u godinama francuske okupacije lav je zamenjen pevcem sa simbolima slobode i jednakosti, habzburški vladari okačili su zastavu sa orlom, a nakon pripajanja Kraljevini Italiji, Rua iz Vićence je ukrašena trobojnim zastavama i štitovima kuće Savoja. Poslednje prikazivanje Rue datira iz 1928. godine, uz fašističku ikonografiju, nakon čega je rastavljena u delove i smeštena u depo crkve Svetog Đorđa i uništena u savezničkom bombardovanju 1944. godine.

Legende grada Vićence

Zbog obožavanja svog poznatog sugrađanina – velikog arhitekte Andrea Paladia (1508 – 1580.), veruje se da je jednu od Rua dizajnirao sam umetnik. U gradskom muzeju čuvaju se njegove skice za izradu impresivne konstrukcije pokretne kule Rua.

Dimenzije Rue varirale su kroz vekove. Visina je bila od prvobitnih 18 do krajnjih – 24 metra. Rotirajuća mašina težila je 80 kvintala (8000kg – 8 tona) te je celu kulu vuklo nekoliko stotina nosača. Zbog izuzetnog napora, oni bi bili izdašno nagrađivani. Posebno velikodušna je bila porodica Bisari koja je dugi niz godina finansirala celu manifestaciju. U slavu njihove velikodušnosti, moto nosača je bio „Viva la Rua di casa Bisara, mezi la tira e mezi la para“, što bi na dijalektu približno značilo: „Živela Rua porodice Bisara, pola vuče pola čuva“.

Parada za praznik Corpus Domini u početku je organizovana prolaskom kroz celu Vićencu, krećući se od gradske kuće, prelazeći preko Trga Del Kastelo, pored crkve Santa Barbare i zaustavljala se ispred crkve San Vićenco na Trgu Dei Sinjori. U povorci su se esnafi takmičili lepotom kostima, raskošnom ikonografijom i muzikom koja ih je pratila. U 19. veku, posle parade, organizovane su trke konja i kočija i muzičke predstave u Teatru Olimpiko.

Legende grada Vićence

Poslednja tradicionalna ruta organizovana je 1901. godine, nakon čega je Rua odvožena samo na Pijacu Dei Sinjori, pošto je zbog svoje visine ugrožavala ulični rasvetu, telegrafske i tramvajske kablove.

Rua 20. veka ima nešto drugačiju sudbinu. Godine 1949. napravljena je manja replika, visoka 8 metara i teška „samo“ 400 kg, te je nazvana „Rueta“.  Velika Rua, izrađena je prema originalnom modelu 2007. godine, ali od savremenih izdržljivih materijala. Visoka je 24 metra i teška je 30 tona (300 kvintala) i u danima karnevala stoji na glavnom gradskom trgu, predstavljajući svojevrsnu turističku atrakciju. Za vreme praznika Corpus Domini, organizuje se povorka koju predvode viđeni, uspešni i poznati građani: sportisti, gradski velikodostojnici, umetnici, nosioci priznanja, ordena  i nagrada.

Poseban kuriozitet je činjenica da je karneval u Vićenci drugi najstariji u Evropi, posle karnevala u Veroni koji se smatra još starijim.

Tekst i foto: Branka Bošnjak

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Džejmi Oliver otvara restoran u Beogradu

0
Džejmi Oliver otvara restoran u Beogradu
Photo: Pixabay/Tstux

Poznati britanski šef, jedan od najcenjeniji na svetu, uskoro otvara prvi svoj restoran u glavnom gradu Srbije. Jedan od restorana iz lanca Jamie’s Italian pronašao je svoje mesto Beogradu na vodi

Džejmi Oliver, vlasnik svetski poznatog lanca restorana Jamie’s Italian otvara svoj prvi restoran u Srbiji. Na zvaničnom sajtu piše da će se restoran nalaziti u Hercegovačkoj ulici.

Iako je nakon Bregzita imao problema oko nabavke skupih i originalnih namirnica iz Italije, što je uslovilo da zatvori nekoliko restorana, on je ipak nastavio da posluje širom sveta. Trenutno uspešno posluje u Irskoj, Brazilu, Portugalu, Mađarskoj, na Kipru, u Indiji, Kataru, Saudijskoj Arabiji i UAE.

Svaki specijalitet u njegovim restoranima priča priču o porodici, kulturi i kulinarskom umeću. Posebno je ponosan na tradiciju italijanske gastronomije, jer se preko porodičnog i ukusnog obroka pričaju priče o istoriji zemlje.

Srpska vina krupnim koracima napred, saznajte više.

Džejmi Oliver je britanski šef koji je stekao svetsku slavu svojim televizijskim emisijama Naked chef  i Jamie Oliver’s Food Revolution. Osim toga, poznat je i kao autor brojnih knjiga i kuvara sa raznolikom kulinarskom tematikom.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Kohem – priroda, istorija i vrhunski rizling

0
Kohem - priroda, istorija i vrhunski rizling
Photo: Unsplash/ Philipp

Ova nemačka bajka oduševiće svakog slikovitim prizorima plodnih dolina i cvetnih livada, ali i arhitekturom slobodnog duha koja datira još iz srednjeg veka. Ako to nije dovoljno, tu je možda i najbolje nemačko vino da „pojača“ utisak

Kohem (Cochem) je predivan gradić na zapadu Nemačke koji se prostire na oko 20 kvadratnih kilometara, smešten je uz reku Mozel, i u njemu živi oko 5000 stanovnika. Ono što ostavlja najsnažniji utisak jeste njegova blaga rezervisanost prema modernom vremenu, on još uvek živi svoj srednjovekovni život.

Najupečatljiviji deo Kohema je svakako raskošno uređeni dvorac Rajhsburg iz 12. veka koji se nalazi na brdu iznad grada, a koji je u međuvremenu u potpunosti renoviran u neo-gotičkom stilu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Europe (@europe)

Turisti u Kohemu mogu da krstare rekom i da uživaju u pogledu, a mogu i da preko mosta Skagerak pređu na drugu stranu obale i lutaju vinogradima. Takođe, ukoliko vreme dozvoli, da sa korpama punim delikatesa odu na izlet u okolinu grada. Mogu na pikniku u prirodi da uživaju u jednoj mirnoj i lepoj Nemačkoj.

Najstariji deo grada je mesto koje morate posetiti i upoznati, tu nalaze najvažnije znamenitosti i kulturno-istorijski sadržaji. Jedan od najpoznatijih je barokna gradska dvorana podignuta 1739. godine. Gradske zidine koje su podignute kako bi štitile grad još uvek stoje i dobro su očuvane. Tačnije, sačuvano je tri od ukupno četiri gradske kapije.

Treba takođe navesti da je ovde u novijoj istoriji izgrađen i bunker Bundesbanke. Ova banka je za vreme Hladnog rata izgradila sistem bunkera veličine 1.500 kvadratnih metara, s hodnicima dugim 300 metara. U bunkeru je čuvano 15 milijardi nemačkih maraka.

Posao, odmor i avantura na najlepšoj planini, saznajte više.

Kohem nazivaju još i gradom vinograda, pa se i ljubitelji vina podjednako dobro osećaju u njemu. Najveći deo vinograda je rezervisan za rizling, i postoje brojne turističke ture degustiranja vina i obilaska vinograda, što se obavezno preporučuje turistima.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Wieliczka, najluksuzniji rudnik na svetu

0
Wieliczka, najluksuzniji rudnik na svetu
Photo: Pixabay/erwinbauer

Grandiozne komore isklesane kamenoj soli, fantastična podzemna slana jezera, veličanstvene drvene konstrukcije i jedinstvene skulpture čine jedan sasvim nestvaran svet. Na skoro 3 kilometra raznih hodnika, na 350 metara ispod nivoa mora, nalazi se jedan poseban rudnik koji je u poslednjim godinama postao izuzetno popularan kod turista

Rudnik Wieliczka, poznat kao „Wieliczka Rudnik Soli“ na poljskom, jedan je od najstarijih i najpoznatijih rudnika soli na svetu. Nalazi se u istoimenom gradu, nedaleko od Krakova. Do sada je prema zvaničnim podacima rudnik posetilo skoro 45 miiona posetilaca, a taj broj i dalje raste.

Ovaj rudnik soli ima bogatu istoriju koja seže unazad do 13. veka i bio je u funkciji tokom nekoliko vekova sve dok nije zatvoren kao komercijalni rudnik 1996. godine. Danas je popularna turistička atrakcija i nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine.

Rudnik soli je najpoznatiji po svojim izvanrednim podzemnim dvoranama, tunelima i kapelama, a sve to je izgrađeno od soli. Posetioci mogu istraživati dubine rudnika i videti složene skulpture, slana jezera i lustere od soli koji su stvarani vekovima od strane rudara. Jedna od najpoznatijih atrakcija u rudniku soli je Kapela svete Kraljice, predivna podzemna crkva.

Posao, odmor i avantura na najlepšoj planini, saznajte više.

Rudnik takođe sadrži muzej koji pruža uvid u istoriju soli i život rudara u prošlosti. To je jedinstvena kombinacija prirodnih čuda, istorijskog značaja i umetničke veštine, što ga čini nezaobilaznom destinacijom za turiste u Poljskoj.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Najstariji čovekov zanat

0
Najstariji čovekov zanat

U poslednjih nekoliko decenija lov na divljač i uopšte lovci, postali su kontraverzna tema. Borci za zaštitu prava životinja u Evropi i SAD uspeli su čak u par navrata da izdejstvuju od vlasti da se u nekim lovištima zabrani lov, naročito na „Bambijevu mamu“. I u Nemačkoj, i u američkoj državi Nju Jork desilo se isto – populacija srndaća toliko se namnožila da su pojeli sve čega je bilo u šumi, počeli da gladuju, obolevaju i na kraju je došlo do pomora tih istih srndaća koje su zaštitari pokušavali da spasu

Ono što se retko može pročitati o lovcima jeste da su to ljudi koji gaje duboko poštovanje prema svetu prirode i da su ključni u kontroli populacije divljih životinja, kontroli predatora, održavanju šume, restauraciji zemljišta. U Srbiji Lovački savez postoji više od 125 godina i broji oko 85.000 članova.

Razgovaramo sa Branislavom Anđelkovićem predsednikom Lovačkog udruženja Zemun i predsednikom Suda časti Lovačkog saveza Srbije o tome šta znači biti lovac u današnje vreme kad se više ne lovi za hranu, kad je sve više boraca za životinjska prava koji na lov gledaju kao na divljaštvo i šta je njega lično privuklo lovu.

Najstariji čovekov zanat
Branislav Anđelković

TU: Evropske statistike nepobitno govore da lovačka udruženja doprinose zaštiti prirode, jer se od članarina finansiraju projekti zaštite, a osim toga sami lovci koji tokom zime hrane životinje i brinu se o lovištima, to ne naplaćuju. Kako to izgleda kod nas?
BA: Mi smo svi na istoj strani i zaštitari i mi lovci, jer mi uvek pomažemo životinjama. Naše lovačko udruženje imalo je projekat sa opštinom Surčin kada smo instalirali table na putu na kojima smo upozoravali protiv paljenja njiva i bacanja smeća. Držali smo radionice, edukacije jer je svest kod naših ljudi na niskom nivou, bacamo otpatke, palimo polja što sve ugrožava životinjski svet.

TU: Nekada se lovilo za opstanak, a sad da se zaštiti stanište. Objasnite nam podrobnije kako lovci održavaju ravnotežu ekosistema.
BA: U prirodi određena površina zahteva određeni broj jediniki, međutim to je odavno poremećeno. Ako se previše razmnože, kod životinja se pojave bolesti i glad. Takođe, pojedu sve biljke, unište sav biljni svet. Zato su lovci neophodni da bi održavali ravnotežu u prirodi. Mi u proleće moramo da brojimo prirodni priraštaj, računamo koliko će jedinki biti na jesen i onda se pravi računica koliki će biti odstrel. Zatim lovac dobije dozvolu koliko jedinki sme da odstreli i to se prati.

Najstariji čovekov zanat
U prirodi je idealno da broj mužjaka i ženki bude isti. Ako ima više ženki, biće incesta, što dovodi do loše genetike i tad je neophodno loviti ženke. Ako srna ima četiri laneta, moraju da se odstrele 2, jer na taj način 2 će preživeti, ako ih ostane sva 4, svi će uginuti. Kod fazana često dođe do disbalansa, jer je mužjak vrlo upadljiv, a ženka je neugledna, pa se često više lovi mužjak. Imamo i veštačku proizvodnju, poligon na kome gajimo fazane i tu lovci takođe mogu da dolaze i da ih love. Tom veštačkom proizvodnjom poboljšavamo genetiku divljači.

TU: Lisica i šakal su se namnožili, prave veliku štetu, svinjska kuga se širi regionom i ona pravi značajnu štetu. Za sve te probleme, vlast zove lovce u pomoć.
BA: Mi lovci dobro poznajemo teren i kad je neka muka, zovu nas. Imali smo slučaj jednog poljoprivrednika kome su zečevi uništili 80 odsto useva, tad smo išli u izlov. To što se šakal namnožio jeste odgovor prirode na sve što se dešava. Sad su zime blage pa se šakali pare cele godine, a inače jedu sve, sa deponije, crkotine, svuda ima hrane za njih. Ni lisica više nije zanimljiva zbog krzna, a to je životinja koja je opasna. Ona ne lovi koliko joj treba da pojede, već je u stanju da pobije ceo kokošinjac.

Najstariji čovekov zanat

TU: Koliko je veliko vaše lovište i koja divljač je u njemu zastupljena?
BA:Naše lovište obuhvata 45.000 hektara na opštinama Surčin, Zemun i Novi Beograd, a lovno je produktivno 28.000 ha. Dve trećine čini sitna divljač – fazan, zec, prepelica, jarebica, divlja patka, golub grivnaš, a jednu trećinu čine predatori, šakal i lisica.

TU: Kakva je procedura po pitanju lova, ko su lovci koji dolaze kod vas i da li ima žena?
BA: Naše udruženje broji 600 članova, od kojih je 5 žena. Žene lovci ne plaćaju članarinu, to nam je jedan od načina da privučemo žene. Naše lovkinje su veoma dobri strelci, čak su i bolje od muškaraca, a uđu u lov obično preko oca ili muža. U Srbiji prosečan lovac ima 51 godinu, mladi ljudi nisu zainteresovani. Sezona je strogo uređena, počinje u jesen, a od proleća do jeseni je strogo zabranjen lov jer se tada divljač obnavlja.

Lovci dolaze iz svih branši, a ljudi sa zapada u lov obično dolaze sa porodicom. Mi u Surčinu smo dobro locirani, blizu nam je aerodrom, autoput, Sava, Beograd, a to je svevažno kao sadržaj jer lovci u proseku dolaze na tri dana, često sa ženom i decom. Malo love, a onda se malo provode. Lovni turizam je neiskorišćen potencijal.

Najstariji čovekov zanat

TU: Kakva je divljač kao hrana?
BA: Kod divljači priroda vrši selekciju, jer u svakoj novoj generaciji opstaje bolja jedinka. I sâm lov je nepredvidiva veština, možete izaći deset puta na teren i ne uloviti ništa, tek 11. put vam uspe. Samim tim više cenite to meso kad ga jedete. Inače, divljač je zdrava, ima vrlo kvalitetno meso.

TU: Šta vas privlači u lovu?
BA: Lov je plemenita veština, najstariji čovekov zanat. Kad se kreće u lov, ustaje se rano, boravi se u prirodi, on budi ono primarno u nama. Tu je i lovački pas sa vama, uživate u prirodi, često nije ni važno da li ste nešto ulovili. Na kraju se skupimo na čašici razgovora, a možda se i neki gulaš spremi.

Sve dodatne informacije mogu se pogledati na sajtu https://luzs.rs/

Tekst: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

TU Ski&Spa Workshop 2023: Uspešno povezivanje turističkih profesionalaca

0

Kao i proteklih godina jesen je rezervisana za vodeći događaj u jugoistočnoj Evropi posvećen industriji zimskog turizma. U hotelu Metropol Palace u Beogradu, 5. oktobra 2023. godine, održan je TU Ski&Spa Workshop, na kome je ovaj put učestvovalo 25 izlagača i više od 50 turističkih agencija i kompanija iz Srbije i regiona

Kao i uvek, cilj TU Ski&Spa Workshop-a bio je da se pruži prilika za povezivanje turističkih profesionalaca iz oblasti zimskog turizma i da se predstave nove destinacije, proizvodi i usluge. U okviru događaja održan je veliki broj unapred dogovorenih poslovnih sastanaka, tokom kojih su izlagači imali priliku da predstave svoje ponude i dogovore buduću saradnju. S obzirom da je ovo bila novina, učesnici su bili veoma zadovoljni organizacijom i mogućnošću da bolje organizuju svoje vreme, kao i kvalitetom samih sastanaka.

I ovaj put je bilo najviše izlagača iz Srbije. Svoju izuzetnu ponudu predstavili su hoteli sa Kopaonika: Gorski Hotel Spa, Viceroy Hotel Kopaonik, Kraljevi čardaci SPA, kao i hoteli Grey i Putnik. Pored njih, TU Ski&Spa privukao je i hotele sa drugih atraktivnih domaćih destinacija. Banjski turizam Srbije predstavljali su Hotel Sunce Sokobanja, Hotel Fontana i Hotel Tonanti iz Vrnjačke Banje, Hotel Movenpick Resort – Spa Fruške Terme, kao i Planinka hoteli (Prolom Banja, Lukovska Banja i Kuršumlijska Banja). Sa Zlatibora su nam svoju ponudu otkrili Hotel Zlatibor i novi ekskluzivni Bor Hotel by Karisma, a boje Beograda „branio“ je Hotel Nobel. Raznovrsnu srpsku ponudu zaokružile su kompanije BOS4.tours i Saga koje su prezentovale svoja softverska i tehnološka rešenja. Sve ovo je pokazalo da su u toku završne pripreme za još jednu izuzetnu zimsku turističku sezonu u našoj zemlji.

Iz Slovenije su nam se predstavili RTC Krvavec, Thermana Laško i Unitur, iz Hrvatske Terme Sveti Martin, a iz Bosne i Hercegovine Hotel Nomad.

Kao i prethodnih godina, imali smo izlagače van granica bivše Jugoslavije, a to su ovaj put bili austrijska ski destinacija Region Villach Tourismus, Hotel Valamar i Falkensteiner Hotels Resorts. Takođe, na događaju su izlagali i naši istočni susedi, pa smo iz Bugarske imali Hyatt Regency Pravets Resort i TouchMenu LTD.

Naravno treba pomenuti naše partnere koji su zaista dali izuzetan doprinos ovoj manifestaciji i bez kojih organizacija TU Ski&Spa ne bi bila moguća.

Pre svega to su TouchMenu, pionir u digitalnim ugostiteljskim ekosistemima, zatim Bar Caffe, kompanija Saga i Cards Print.

Na kraju, TU Ski&Spa Workshop je bio veoma uspešan događaj koji je još jednom doprineo povezivanju turističkih profesionalaca iz regije i upoznavanju sa novim trendovima i nagovestio sledeće viđenje koje bi u našoj organizaciji kao TU Sun&Sea Workshop trebalo da se održi 1. februara sledeće godine.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

10 najprijateljskijih evropskih gradova, među njima je i Beograd

0
Beograd je druga najbolja turistička destinacija u svetu
Photo: iStock

Poznati magazin o putovanjima Condé Nast Traveler je uvrstio čak tri grada, odnosno destinacije iz našeg regiona na listu najljubaznijih gradova u Evropi. Najbolje rangiran je Beograd, a tu su gradovi iz Slovenije i Hrvatske

Godišnje nagrade magazina Condé Nast Traveler se dodeljuju za mnoga dostignuća u turizmu, i stručni žiri je sastavljen od čitalaca. Na osnovu njihovih recenzija se dodeljuju razne nagrade, a jedna od njih je dodeljena za 10 najprijateljskijih evropskih gradova.

Istorija, atrakcije, hrana i noćni život su verovatno neki od faktora koje uzimate u obzir kad birate grad koji ćete posetiti. Međutim, ljubaznost lokalnog stanovništva je ono što je verovatno i najbitnije. Šarmantna interakcija sa lokalnim stanovništvom vam može svakako ulepšati dan.

Čitaoci magazina CN Traveler su u okviru nagrade Readers Choice Awards za 2023. na prvo mesto stavili Sijenu, kao mesto sa izuzetno prijatnim stanovništvom, sa ocenom 98.33 od mogućih 100 bodova. Ovaj toskanski dragulj je živahna destinacija, dobre atmosfere i predivnih građevina. Međutim, najbolji sadržaj su stanovnici, koji su poznati po toploj dobrodošlici, navodi The Time Out.

Na drugom mestu je irski grad Kork, šarmantno, užurbano središte u srcu čudesnog krajolika okruga Kork, koji vredi posetiti ako volite dobru hranu, zadivljujuće građevine i lepu prirodu.

Interesantno je navesti da se Beograd nalazi na visokom petom mestu po ljubaznosti domaćina. Iza njega se nalaze i Dubrovnik iz Hrvatske na osmom, odnosno Ljubljana iz Slovenije na desetom mestu.

Za Beograd kažu da ima vrhunski noćni život i da je odlična destinacija za istraživanje regiona. Takođe, Beograd je odlična kombinacija šarmantnog starog i novog dela grada sa modernom arhitekturom, grad u kom se oseća pokretačka energija.

Ovo je popis 10 najprijateljskijih gradova prema CN Traveller’s Readers Choice Awards:

  1. Sijena, Italija (98,33)

2. Kork, Irska (97,00)

3. Dablin, Irska (95,37)

4. Helsinki, Finska (95,00)

5. Beograd, Srbija (94,55)

6. Malaga, Španija (94,19)

7. San Sebastijan, Španija (92,67)

8. Dubrovnik, Hrvatska (92,61)

9. Bukurešt, Rumunija (92,5)

10. Ljubljana, Slovenija (92,31)

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ko kaže da Nemačka nema Veneciju?

0
nemačka Venecija
Photo: Unsplash/ Philippe Oursel's

Duž ovog dela reke nalazi se jedna potpuno neverovatna i neispričana priča o skrivenoj i bajkovitoj šumi koja sve posetioce iznenadi na najlepši način

Spreewald je selo smešteno u srcu prirode koju je oblikovala jedna reka, zbog čega se često kaže da je Spree verovatno i najlepša šuma Nemačke. Posebno je interesantna činjenica da će vas vožnja čamcem po reci u potpunosti iznenaditi, jer se tiho plovi kroz neverovatno lepe krajolike.

Ovaj prirodni raj se nalazi na oko sat vremena vožnje automobilom južno od Berlina. Njega definiše rezervat biosfere u kom živi skoro 20.000 biljnih vrsta. Delta reke Spree, koja i ukrašava ovaj biser prirode, prostire se i širi preko brojnih močvara i meandara. Tok reke se nesebično deli na brojne manje kanale.

Ovde su glavni sadržaji isključivo priroda, zelenilo i mir. Interesantno je kako tradicionalne drvene kuće i drveni mostovi ne remete sklad koji ovde vlada. Ovde nema automobila, vrlo često su i satovi manje bitni. Ovde se dolazi na pravi odmor, i toga se svi strogo pridržavaju.

Posao, odmor i avantura na najlepšoj planini, saznajte više.

Za avanturiste tu su brojni kampovi gde se mogu postaviti šatori. Za one koji žele veći komfor, tu su brojne tradicionalne kuće sa apartmanima za odmor. U letnim mesecima postoje brojni festivali na kojima se meštani okupljaju kako bi se veselili, pa sadržaja za turiste i u tom smislu ima zaista puno.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Najskuplji viski na svetu

0
Najskuplji viski na svetu
Photo: iStock

Stručnjaci kažu da ovaj viski ne može nikako biti precenjen, i da je svaka cena nedovoljna, imajući na umu kvalitet i činjenicu da je u stvari i sama boca izuzetno skupa

Svaki viski u limitiranoj seriji može dostići visoku cenu, ukoliko se i nađe u prodaji. To potvrđuje i Isabella’s Islay viski, trentno najskuplji viski na svetu, koji košta čak šest miliona dolara.

Boca Isabella’s Islay je naskuplja boca nekog pića uopšteno, a cenu od tačno šest miliona i dvasta hiljada dolara pravda samo pakovanje. Dekanter sadrži 8.500 dijamanata, 300 rubina i izuzetno retko belo zlato. Što se viskija tiče, on je jedan od najboljih ikada i oličenje je luksuznog škotskog viskija.

O samom viskiju dostupno je vrlo malo informacija. To nam govori da je viski u stvari samo izgovor da se pokaže veličina bankovnog računa. Ovaj redak viski ima karakter koji definiše miris dimljene bačve sa maslacem, sveži ukusi ječma i nežna tekstura sa svilenkastim ukusom u ustima.

Srpska vina krupnim koracima napred, saznajte više.

Stručnjaci kažu da je ovaj viski čista umetnost u flaši, najfinije što je ova industrija ponudila čovečanstvu do sad. Osim ukusa, tu je i neprolazna vrednost same boce.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Poslednje objave