6.1 C
Belgrade
Petak, novembar 21, 2025
Naslovna Blog Stranica 184

Iva Marinković, Senior Employer Branding Specialist – Smallpdf

0
Iva Marinković, Senior Employer Branding Specialist – Smallpdf

Teško prevodivi termin „employer branding“ (u nastavku teksta EB), već dugo nije nepoznanica u svetu korporativnog biznisa. Ipak, kod nas su još uvek relativno retke kompanije koje na ovaj način privlače potencijalne zaposlene, a onda ih u nastavku procesa zapošljavaju sa željom da ih zadrže. Da bi se bliže upoznali sa ovom, po svemu sudeći u budućnosti neophodnom poslovnom strategijom, odlučili smo da porazgovaramo sa Ivom Marinković, koja je čitavu profesionalnu karijeru provela u marketinškim agencijama, da bi danas EB postao njena ekspertiza i veći deo posla u kompaniji Smallpdf u kojoj je zaposlena

Iva Marinković, Senior Employer Branding Specialist – Smallpdf

TU: Kako bi ukratko opisali pojam EB, za neupućene? Da li možemo da kažemo da je to marketing (promocija) kompanije kao poslodavca, za sadašnje i buduće zaposlene?
IM: Marketing, odnosno promocija je svakako jedan od ključnih segmenata employer brandinga, međutim, to nam je samo jedan od alata koji ćemo koristiti da bismo bili uspešni u svom poslu. A uspeh u EB-u se definiše isključivo u skladu sa ciljevima same kompanije. Imajući to u vidu, možemo reći da je EB zapravo celokupna slika, odnosno imidž koji poslodavac ima, pre svega u očima svojih zaposlenih, a potom i javnosti, odnosno kandidata koje želi da privuče. Treća ciljna grupa koja se sve češće zaboravlja, a sa kojom moje kolege iz industrije i ja komuniciramo na dnevnom nivou je menadžment, koji je najčešće ne samo nosilac, nego i kreator poruke koju će naši zaposleni i potencijalni zaposleni zapamtiti o kompaniji.

TU: Employer branding je u trendu i važan faktor u većini vodećih svetskih kompanije. Da li je u pitanju akutni problem sa nedostatkom kadrova ili novi način u poslovanju kompanija?
IM: I jedno i drugo. Sve je počelo zbog nedostatka kadrova i potrage za zaposlenima koji su davali otkaze ili ih jednostavno nije bilo na tržištu rada. Zato je sve više počelo da se razmišlja i o ljudima koji već rade u firmi, odnosno kako ih zadržati. Mnogo je veći trošak zameniti zaposlenog nego ga uveriti da ostane. Ipak, glavno pitanje je – šta je cilj kompanije?! U svetu i vremenu u kome živimo kada mnogo ljudi ostaje bez posla, način komunikacije sa zaposlenima govori mnogo o samoj kompaniji i to ne samo na tržištu kandidata, već i u okviru zaposlenih koji bi trebalo da osete neku sigurnost, stabilnost da bi mogli da postižu dobre rezultate. Pored toga employer branding je dobrim delom i edukacija zaposlenih. Dobro bi bilo da se u Srbiji iskoreni ono čuveno „ako nećeš ti da radiš ima ko hoće“, kao i da ljudi prestanu da ostaju na poslovima na kojima nisu zadovoljni.

TU: Moj utisak je da su IT kompanije nekako započele sve ovo i da su najdalje i otišle u employer branding-u. Da li sam u pravu?
IM: Ne sasvim, jer u svetu nije baš tako. Sve su zapravo započele velike grupacije i korporacije iz različitih industrija, naročito u ugostiteljstvu. Mit o EB-u i IT kompanijama, verovatno potiče iz priča o uslovima rada u kancelarijama kompanije Google, (igraonice sa konzolama i televizorima, sobe za odmor i rekreaciju, otvorena kuhinja), ali valja sve to i primeniti na pravi način. Tako su navodno u jednoj domaćoj firmi napravili „sobu za gejming“, postavili lejzi begove i „Sony PlayStation“. Međutim, soba je bila sa providnim zidovima na spratu gde je top menadžment! Ne moram da vam kažem da je sve to skupljalo prašinu i da je zvrjalo prazno. Dakle, ako želimo da imamo te top performere, pčele radilice i da ih sačuvamo, moramo da otkrijemo šta je njima potrebno da bi bili uspešni.

TU: Kako vi vidite budućnost „employer brandinga“ i da li bi moglo da dođe do korišćenja u pogrešne svrhe?
IM: Slažem se da je to moguće. Već sada se dešava da se o uslovima rada u nekim kompanijama priča sve najbolje, vidimo sjajne kampanje i društveno odgovorne projekte, a onda na specijalizovanim sajtovima pročitate ili od poznanika čujete nešto sasvim suprotno o stvarnom stanju u okviru firme. Sve je to savršeno kada gledate spolja, ali kada zavirite unutra situacija često bude drugačija. Što se tiče svetle budućnosti EB-a, mislim da je prilično izvesna, samo bi trebalo raditi na pravi način – strateški i umreženo. Na globalnom nivou EB se pomera ka biznis poziciji, u smislu uključivanja u rad sa menadžmentom i proces donošenja odluka. Imamo puno alata koji čine da kompanija zaista krene napred, tako da sve više kompanija ima EB stručnjake kao neizostavni deo tima.

TU: Spomenuli ste da je EB imao snažan početni impuls u ugostiteljstvu. Koliko je danas važan u ovoj industriji?
IM: Smatram da je veoma važan. Početkom ovog veka u SAD su rađene analize u kojima se jasno vidi indeks koji pokazuje koliko EB utiče na angažovanje zaposlenih i samim tim direktno na profit kompanije. U ugostiteljstvu i turizmu je taj indeks verovatno još veći nego u IT firmama, zato što su zaposleni ono što ljudi prvo vide kada dođu u hotel, restoran ili agenciju. Oni su odlučujući faktor da li će klijenti biti zadovoljni i da li će se vratiti na to mesto. Zato je veoma važno raditi sa zaposlenima i obezbediti im da budu zadovoljni svojim poslom. U Srbiji je najčešće presudna plata. To nije ništa loše ni strašno, znamo da će dobra plata uglavnom zadržati zaposlenog u firmi, ali kada se to reši postoje i drugi faktori koji motivišu zaposlene. Na EB timu je da to otkrije, omogući im i na taj način direktno utiče na vernost firmi od strane zaposlenih. Edukacija, prećenje razvoja zaposlenih, to je u ugostiteljstvu posebno bitno.

TU: Za kraj, gde je Iva Marinković u svemu tome? Kako vidite sebe u budućnosti?
IM: Moj posao u firmi Smallpdf nije vezan samo za EB, a ja veoma volim da radim na komunikaciji i edukaciji, tako da ću nastaviti da govorim i pišem o EB kako bi se priča o svemu ovome proširila i izašla iz okvira IT i drugih velikih kompanija u Srbiji. Tako da se nadam da ću u budućnosti imati mogućnost da sarađujem sa većim brojem poslodavaca koji žele da podignu svoj employer brand na noge i edukuju kako svoje lidere, tako i zaposlene na temu unapređenja biznisa kroz unapređenje ljudi.

Tekst: Petar Vušurović

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Planta, revolucija profesionalnog čišćenja

0
Planta, revolucija profesionalnog čišćenja

Održivi brend Planta, ponosni član porodice Buzil, već 20 godina dokazuje da ekološka odgovornost i efikasni rezultati čišćenja mogu ići ruku pod ruku. Planta je posvećena pružanju održivih rešenja za potrebe profesionalnog čišćenja, bez kompromisa po pitanju kvaliteta

Održiva rešenja za zeleniju budućnost

Sa svojim celokupnim asortimanom sertifikovanim od strane EU Ecolabel, Planta postavlja visoke standarde ekološke prihvatljivosti i održivosti. Ovaj prestižni sertifikat garantuje da proizvodi ne samo da pružaju visoke performanse čišćenja, već imaju i minimalan uticaj na životnu sredinu.

Planta, revolucija profesionalnog čišćenja

Pored toga, Plantin novi dizajn olakšava osoblju koje čisti da pronađe prave proizvode u zavisnosti od oblasti primene. Jasan i privlačan dizajn na prvi pogled pokazuje da se radi o održivom proizvodu i uverava korisnike da su doneli pravi izbor po pitanju ekologije.

Pakovanje Planta proizvoda je takođe ekološki prihvatljivo i sastoji se od 30% recikliranog materijala. Ovo pokazuje Plantinu posvećenost održivosti i zaštiti životne sredine u svakoj fazi životnog ciklusa proizvoda. Nikada nije bilo jednostavnije ugraditi ekološku odgovornost u profesionalno čišćenje.

Planta omogućava korisnicima da zaštite životnu sredinu bez žrtvovanja efikasnosti i efektivnosti proizvoda za čišćenje. Otkrijte asortiman Planta danas i iskusite kako možete krenuti na put ka održivijoj budućnosti.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Ana Sailing School – međunarodna škola jedrenja i jedriličarski centar, Murter, Šibenik

0
Ana Sailing School – međunarodna škola jedrenja i jedriličarski centar, Murter, Šibenik

ANA škola jedrenja (Academia Navalis Adriatica), škola jedrenja i pomorskih veština ima najdužu tradiciju na Jadranu – 35 godina podučava jedrenje i stvara jedriličare. Osnivači Veljko Barbieri i Čino Riči su 1988. godine zajedno osmislili program i metodologiju rada škole, čiji je osnovni zadatak bio promocija jedrenja

Škola je smeštena u Jezerima, u akvatoriji ostrva Murter kod Šibenika, jer je na ovoj lokaciji moguće tokom cele godine sprovoditi jedriličarski program. U toku svog postojanja ANA škola jedrenja je stekla ugled i iskustvo kojim se može meriti s najpoznatijim svetskim školama. O tome šta sve može da se nauči u školi jedrenja, kakve sve programe i sertifikate nude, razgovaramo sa Sonjom Vičević, menadžerkom prodaje u ANA školi jedrenja.

Ana Sailing School – međunarodna škola jedrenja i jedriličarski centar, Murter, Šibenik

TU: Šta sve može da se nauči u ANA školi jedrenja?
SV: Naši programi dele se na temeljne jedriličarske tečajeve – osnovni tečaj, napredni tečajevi jedrenja i program pripreme za skipera. Nudimo dodatne programe skupljanja milja i iskustva kroz tečajeve jedrenja „Vis & Korčula“, „Transadriatic“ jedrenje do Italije i nazad, kao i ofšor tečaj „Otrant“.

TU: Kako izgleda obuka?
SV: Tipičan dan na tečaju osnove jedrenja prati dnevni raspored rada koji podrazumeva teoriju u učionici, zatim isplovljavanje, jedrenje od par sati, sidrenje i pauzu, opet jedrenje od par sati i povratak u marinu i sređivanje broda. Takav dan počinje u 8.30 i završava se u 17 časova.

TU: Koliko dana traje osnovni kurs i koje veštine ima jedriličar?
SV: Program tečaja Osnove jedrenja traje pet dana i sastoji se od teorijskog i praktičnog dela. Tokom tih pet dana polaznici uče svu stručnu terminologiju, koja je na engleskom, o sigurnosti na brodu i moru, nazive na jedrilici, osnovne smerove kretanja jedrilice, fizičke zakone, o posadi, jedrima, okretanju jedrilice uz i niz vetar, izbegavanje sudara na moru, sidrenje, o vetrovima, čvorovima…

TU: Da li polaznici nakon završenih tečajeva dobijaju sertifikate?
SV: Rado ističemo da smo sertifikovani RYA trening centar (Royal Yachting Association), koji nudi međunarodno sertifikovanje jedriličara po posebno razvijenim programima. Posebno ističemo licencirane RYA tečajeve (Royal Yachting Association) koje kad neko završi, dobija međunarodnu dozvolu priznatu svuda u svetu. Ovaj program sprovodi se kroz teorijske onlajn tečajeve i praktične tečajeve na moru – RYA Competent crew, RYA Day skipper i RYA Coastal skipper. Tečajevi mogu trajati pet ili 6 dana, a u zavisnosti od nivoa upisanog tečaja, naši polaznici postaju dobri mornari, sigurni skiperi koji samostalno upravljaju jedrilicom, te vrsni članovi posade ili kormilari na regatama.

Ana Sailing School – međunarodna škola jedrenja i jedriličarski centar, Murter, Šibenik

TU: Osim učenja jedrenja, da li ima i nekih zabavnih programa?
SV: Za one željne adrenalina, nudimo regatne tečajeve sa učestvovanjem na regatama. Hedonistima nudimo „Gurmansko jedrenje“ s našim Živkom Matutinovićem, vrsnim instruktorom i kuvarom, kao i jedinim hrvatskim jedriličarem koji je sudelovao na najtežoj regati oko sveta, Whitbreadu, danas poznatijem kao Volvo Ocean Race.

TU: Šta je sa porodicama ili onima koji bi možda želeli da jedre negde drugde?
SV: I to je moguće. U ponudi imamo Obiteljska jedrenja, kao i privatna jedrenja za one koji žele sami da isplaniraju svoju rutu i program jedrenja.

TU: Ko može da uči jedrenje, da li je pogodno za decu, za žene, za stare?
SV: Jedrenje je sport kojim se možete baviti celog života, od mladosti, i tokom treće živote dobi. Za jedrenje nikad niste prestari. Možemo se pohvaliti da su polaznici naših tečajeva svih starosnih i društvenih grupa. Atmosfera je multikulturalna i inspirativna. Preduslov je da je polaznik dobrog prosečnog zdravlja i prosečne telesne kondicije sa obaveznim znanjem plivanja.

A na tečajevima je bilo svega, i morskih bolesti, nesigurnosti i straha, ali ne pamtimo nikoga ko na kraju tečaja nije bio sretan stečenim znanjem i veštinama ili oduševljen jedrenjem, te plažu zamenio jedrenjem kao glavnim oblikom svog odmora.

TU: Kakve jedrilice koristite?
SV: Jedrilice na kojima jedrimo su dugačke od deset do 12 m, mogu biti školski trening krstaši za osnove jedrenja, do jedrilica koje su namenjene i opremljene za višednevna krstarenja i boravak na moru sa kabinama za smeštaj, sa salonom, kuhinjom, sanitarijama…

Ana Sailing School – međunarodna škola jedrenja i jedriličarski centar, Murter, Šibenik

TU: Da li u ponudi imate i škole jedrenja za određene grupe, tim bildinge?
SV: Naša škola poznata je i po organizaciji tim bilding jedrenja. Jedrenje je idealna aktivnost za tim bilding jer timski rad na jedrilici uključuje planiranje, odlučivanje, rešavanje problema i konflikta i upravljanje u zahtevnoj i promenjivoj okolini kao što su more, vetar, vremenski uslovi… Kroz jedrenje učesnici se međusobno bolje upoznaju i suočavaju se s izazovnim situacijama. Mnoge poznate i renomirane firme bile su kod nas na tim bildingu, uključujući i kompanije iz Srbije.

TU: Deluje da kod vas može da se nauči mnogo više od jedrenja…
SV: Lepote jadranske obale bile bi neiskorišćene da se škola zadovoljila samo učenjem jedrenja. Naša obala svakom posetiocu omogućuje nešto neobično i retko – istinski susret s morem. U takvom okruženju škola jedrenja morala je prerasti u školu života na moru.

Za sve dodatne informacije o ANA Sailing School (Academia Navalis Adriatica), kursevima, ponudama i akcijama, na sajtu https://anasail.com/

Tekst: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Gibraltar: Epski vidici, sunce i majmuni

0
Gibraltar
Photo: iStock

Kad posetite Gibraltar, imate osećaj da ste u sunčanoj verziji Ujedinjenog Kraljevstva. Njegove crvene telefonske govornice i poštanski sandučići, kao i brojne prodavnice svojstvene za Britaniju čine da se Britanci osećaju kao kod kuće uprkos tome što se nalazi na južnom rubu Španije

Gibraltar je teritorija koja obuhvata površinu manju od 7 kvadratnih kilometara na kojoj živi oko 34.000 stanovnika. Dugo je bio britanska prekomorska teritorija, više od tri veka, a jedina ključna stvar koja ga odvaja od britanskog pandana je vreme.

Na ovom delu zemlje prolećne temperature se kreću negde oko prijatnih dvadeset stepeni Celzijusa, dok se u letnjim mesecima ne izlaze iz ugodnog okvira od maksimalno prijatnih trideset stepeni. Vazduh je topao, more takođe, i to ga čini idealnom destinacijom za lov na jastoge ili raže.

Koje su najbolje stvari za turiste u Gibraltaru?

Sletenje na aerodrom je interesantno samo po sebi. Glavni put poluostrva preseca pistu, pa automobili i pešaci često moraju da čekaju da avioni slete ili polete pre nego što mogu da pređu na drugu stranu.

Prva stvar koja se preporučuje turistima jeste vožnja žičarom do vrha Stene. Vožnja do samog vrha traje oko šest minuta, a pogled na tri zemlje i dva kontinenta zaista je vredan uspona.

Top Station, kako se i zove terasa na vrhu, takođe je jedan od domova najpoznatijih stanovnika Stene. To su Barbary makaki majmuni. Iako su nezaobilazna turistička atrakcija, ipak se morate paziti, jer vam mogu ukrasti razne dragocene stvari.

Krenite prema vrhu poluostrva: Europa Point,

Obližnje ostrvo Isla de las Palomas u Španiji tvrdi da je najjužnije mesto u Evropi. Najinteresantniji sadržaj je svakako vidikovac na vrhu mesta koje se zove Europa Point. S ovog vidikovca u blizini svetionika Trinity možete gledati kako brodovi prelaze iz Sredozemlja u Atlantik ili obrnuto.

Europa Point je takođe značajano za meštane jer se na njemu nalaze dva najvažnija verska mesta, džamija Ibrahim-al-Ibrahim i rimokatoličko svetište Gospe od Evrope.

U samoj dubini stena se nalazi preko 60 kilometara prolaza, dvorana i skladišnih prostora. Prvi tuneli iskopani su kasnih 1700-ih tokom Velike opsade koju su pokrenule španske i francuske snage. Dodaci su kasnije iskopani i minirani tokom Drugog svetskog rata, kada su rudarske tehnike znatno napredovale.

Opustite se i napunite baterije na Grand Casemates trgu

Nakon napornog penjanja i spuštanja po strmim brežuljcima i stepenicama poluostrva, potreban je odmor i osveženje. S obzirom na klimu, kultura kafića i restorana čini veliki deo života na Gibraltaru, a njen epicentar je svakako Casemates Square, najveći trg u Gibraltaru.

Ime je dobio po britanskoj kasarni koja je zauzimala veći deo trga, okolne zgrade u kojima se sada nalaze barovi i restorani nekada su bile skladišta municije. Nedaleko od trga počinje Irish Town, pešačka četvrt iza glavne ulice gde možete pronaći tradicionalne restorane.

Uživajte na plažama

Postoji nekoliko plaža koje Gibraltar nudi turistima koji žele da izađu iz okvira tipičnog mediteranskog odmora. Eastern Beach je najveća i najpopularnija jer je osunčana veći deo dana. Lokalno stanovništvo uglavnom boravi na manjoj plaži Catalan Bay niže niz obalu, gde pastelno obojeni nizovi kuća i restorana na obali predstavljaju posebnu atrakciju za turiste, navodi Euronews.

Kreiranje živopisnih trenutaka uz aktivan odmor, saznajte više.

Ovaj deo sveta sastavljen je od dva naroda, Španaca i Britanaca, pa je takva i njegova priroda. S jedne strane opušten i razdragan, s druge uglađen i rezervisan, Gibraltar je ipak ostao veran onom delu Evrope gde se i dalje vozi sa desne strane puta. Ukoliko se odlučite da ga posetite, nećete se pokajati. On nudi jedan poseban i zaniljiv odmor na mestu gde se sastaju dva kontinenta.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Sveti Stefan među najugroženijim lokacijama Evrope

0
Sveti-Stefan-Crna-Gora
Photo: iStock

Čuveni grad-hotel u Crnoj Gori se našao na listi sedam najugroženijih evropskih lokacija u ovoj godini. Pored njega, na listi se našla i jedna lokacija iz Srbije, u pitanju je Petrovac na Mlavi

Svake godine se pravi lista ugroženih lokaliteta u Evropi, i njima se dodeljuju sredstva od EIB-a. Kako prenosi  francuski l’Opinion, Sveti Stefan se ove godine našao među najugroženijim lokacijama Evrope.

Na listi sedam najugroženijih lokacija u Evropi se nalaze Železnička stanica Kortrijk u Belgiji, Partizansko memorijalno groblje u Mostaru i Tvrđava Čakvinji u Gruziji. Pored njih, tu su i Dom sestara u Nemačkoj, Park statua u Mađarskoj, Sveti Stefan iz Crne Gore, kao i  Bistričke vodenice iz Srbije.

Lista je rezultat inicijative Europa Nostra, panevropske mreže za zaštitu kulturnog i prirodnog nasleđa, koju podržava Evropska komisija i Institut Evropske investicione banke (EIB).

Kreiranje živopisnih trenutaka uz aktivan odmor, saznajte više.

Na ovaj način se pozivaju svi akteri uključeni u priču, kako bi se  zajedničkim snagama delovalo pozitivno i afirmativno, kako na društvo, tako i na kulturu i lokacije. To je neophodno da bi se osiguralo da naša bogata baština koja hrani našu sadašnjost bude plodna i za našu zajedničku budućnost.

Sredstva koja budu dodeljena moći će da se iskoriste kako bi se sačuvali lokaliteti, takođe i u cilju edukacije, kako lokalnog stanovništva tako i turista.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Torčelo, mesto na kom je nastala Venecija

0
Torčelo, mesto na kom je nastala Venecija
Photo: Pixabay/lenalindell20

Torčelo je jedno od najpopularnijih ostrva u Venecijanskoj laguni. Međutim, na njemu nema puno turista kao što je to slučaj sa ostalim ostrvima u ovom delu Italije. Veći deo je rezervat prirode, i dostupan je samo pešačkim stazama, što je već samo po sebi dovoljna preporuka da ga posetite

Naselje je osnovano u 5. veku, što ga čini starijim od svoje mnogo popularnije ćerke Venecije, i nekada je na njemu živelo čak 20.000 stanovnika. U nekom istorijskom trenutku malarija je pogodila ostrvo i veliki deo stanovništva je ili stradao ili otišao. Torčelo (Torcello) je mesto odakle je sve počelo, na kom je nastala čuvena Venecija.

Većina zgrada ili kuća je opljačkano i srušeno kako bi se uzeo građevinski material za podizanje Venecije, tako da je danas od nekadašnjih veličanstvenih palata, crkava i samostana ostalo nešto jako malo.

Torčelo, mesto na kom je nastala Venecija
Photo: Pixabay/bogitw

Torčelo je u istoriji bio važno političko i trgovačko središte. Međutim, sa usponom Venecije i sa povlačenjem mora koje je ostavilo iza sebe plitku močvaru u kojoj je nemoguća plovidba, naselje je odlazilo u zaborav. Ukoliko nema brodova, nema ni trgovine, i to je zapečatilo sudbinu naselja.

Ostrvom dominira duga avenija koja vodi do trga, i pruža se duž glavne reke. Ukoliko pratite ovaj put polako uranjate u krajolik koji kao da je ostao u razdoblju kasnog Rimskog Carstva, sa šarmom nekadašnjeg kolonijalnog stila.

Torčelo, mesto na kom je nastala Venecija
Photo: Pixabay/bogitw

Zbog svega toga ostrvo Torčelo je ostalo zarobljeno u vremenu, majka Venecije danas je ostala gotovo pusta. Na njemu živi tek nekoliko desetina stalnih stanovnika. Bez obzira na to, ostrvo i dalje privlači zaljubljenike u istoriju. Upravo su turisti ti koji su udahnuli novi život ovom biseru Italije.

Torčelo je lako dostupno iz Burana, za samo nekoliko minuta trajektom stižete u jedno zaboravljeno carstvo. Postoje i organizovane vođene turističke ture, gde za samo 30 evra dobijate vodiča na engleskom i obilazite pored Torčela i ostrva Murano i Burano.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Zabrana pušenja u lokalima – mic po mic

0

Prvi McDonald’s u Jugoslaviji otvoren je na Slaviji 1988. godine i u njemu još tada nije bilo dozvoljeno pušenje. A kako je radio! Čekao se red za ulaz duž cele ulice. Zaključak se sam nameće, ako lokal ima nešto da ponudi, nije bitno da li je pušenje dozvoljeno ili zabranjeno

Nacionalni dan bez duvanskog dima 31. januar obeležen je ove godine uz slogan „Svaka cigareta smeta“, a uz to, izrađen je nacrt Zakona koji predlaže da pušenje bude zabranjeno u ugostiteljskim objektima, na stadionima i autobuskim stajalištima. Osim toga, velika pažnja ove godine biće usmerena na odvikavanje od pušenja.

A odvikavanje od pušenja u zatvorenim javnim prostorijama dugo traje u Srbiji. Prvi predlog Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, kojim je bila predviđena potpuna zabrana pušenja u zatvorenom prostoru, izrađen je još 2009. godine. On je podrazumevao potpunu zabranu pušenja u zatvorenom, uključujući i ugostiteljske objekte, ali u Skupštini nije prošao i 2010. napravljeno je neko kompromisno rešenje. Taj kompromis ipak nije mogao da se sprovede do kraja, jer su lokali ili birali da budu pušački, ili su „odvajali“ delove prostora za nepušače, ali često bez ikakvih pregrada, pa na kraju ceo prostor ipak bude zadimljen. Od tada se stanje nije menjalo. Sada je iz Ministarstva zdravlja došao apel da se uvede zabrana pušenja u svim ugostiteljskim objektima (osim kazina), čak i na stadionima i autobuskim stajalištima.

Ipak, tokom godina, počeli su polako, stidljivo, ali uporno da se pojavljuju lokali, pretežno kafići u kojima je pušenje potpuno zabranjeno. Pre pet-šest godina u Beogradu je bilo nekoliko takvih lokala, u Novom Sadu vrlo malo, a u ostalim delovima Srbije uopšte (ako izuzmemo poslastičarnice). Međutim, mapa nepušačkih lokala danas u Beogradu sasvim je pristojna, a nije loša ni u Novom Sadu. To najbolje znaju Mirko i Anđelka Grujičić koji su pre oko sedam godina pokrenuli Fejsbuk stranicu „Nepušački lokali u Beogradu“.

– Osnovali smo taj profil sami, želeli smo da otkrivamo koji lokali ne dozvoljavaju pušenje i u početku smo imali malo pratilaca. Međutim, priča se proširila, trenutno imamo više od pet hiljada pratilaca i oni svi učestvuju u mapiranju lokala u kojima nema pušenja, javljaju nam čak i sami ugostitelji kad svoj lokal prebace sa pušačkog na nepušački – objašnjavaju Mirko i Anđelka.

Gde to ne može da se puši u Beogradu? McDonald’s smo već pominjali, zatim mnogi tržni centri u kojima rade restorani i kafići takođe imaju zabranu pušenja, a slično je i sa restoranima i kafićima mnogih hotela.

Restoran „Pane e Vino“ na Novom Beogradu već osam godina je nepušački, odnosno, pušenje je dozvoljeno samo u letnjoj bašti. Njihov koncept sa otvorenom kuhinjom naveo ih je na to da zabrane pušenje, da se dim cigareta ne bi mešao s mirisom hrane i kvario ugođaj. Kako nam kažu, bilo je malo negodovanja, ali u suštini, više gostiju su ionako nepušači.

Zbog uživanja u aromama kafe, kafić „Kafograf“ u centru odlučio se pre nekoliko meseci da zabrani pušenje, a što se tiče gostiju, kako kažu, neke su izgubili, a neke su dobili.

Argument ugostitelja uglavnom je bio da zabrana pušenja negativno utiče na posao. Međutim, iskustva poznatog restorana „Endorfin“ sa Dorćola govore suprotno. U „Endorfinu“ su u septembru prošle godine odlučili da zabrane pušenje jer jednostavno nisu više mogli da izdrže još jednu zimu u duvanskom dimu, iako su i sami vlasnici i menadžeri pušači. Iskustva su im, kako kažu, samo pozitivna i ako se nešto i promenilo, promenilo se nabolje. Imali su zanemarljivo malo negodovanja, a gosti iz inostranstva vole što nema dima. Doživljaj hrane i vina je mnogo bolji, a što se tiče pušača, oni izađu napolje na cigaretu, gde tokom zime ima grejalica, tu se upoznaju s nekim, popričaju i pauza se pretvori u lepo druženje.

– Trenutno, uglavnom kafići zabranjuju pušenje, tek poneki restoran, ali nijedan pab, nijedna vinarija. Ugostitelji koji sami prebace svoj lokal na nepušački uglavnom su ili neki specijalizovani kafići koji ne žele da im dim kvari miris te neke naročite kafe, ili oni koji su se i sami umorili od dima. Pokazalo se da je trenutni zakon, po kome manji lokal može da odabere da li će biti pušački ili nepušački, a veći lokal mora da odvoji jedan deo za nepušače, ali bez obavezne fizičke ograde, nije realan i da je u praksi neizvodljiv. Jedino rešenje je potpuna zabrana. Svi u našem okruženju osim Bosne i Hercegovine uveli su potpunu zabranu pušenja i uspevaju da je sprovedu. Eto, u Crnoj Gori na primer, već skoro četiri godine imaju taj zakon i funkcioniše. Moramo da verujemo da i naša država to može da sprovede. Nekad se pušilo u avionu, sada toga više nema, pušilo se u bioskopu, na radnim mestima, kancelarijama, bolnicama, uspeli smo to da izbacimo, moramo da verujemo da možemo i ovo – smatraju Mirko i Anđelka.

Srpska vina krupnim koracima napred, saznajte više.

U Evropi inače najviše puše Bugari, Turci, Grci, Mađari, Letonci. Srbi su takođe visoko rangirani po pušenju, ali ono što zabrinjava, to je što naspram 31 odsto pušača, svakodnevnom duvanskom dimu izloženo je 49 odsto stanovništva. Puši manje od trećine, ali su nam restorani, pabovi, vinoteke, barovi, većina kafića svi pušački. Zašto dozvoljavamo da manjina nameće svoja, na kraju krajeva, nezdrava pravila? Možda je ipak došlo vreme da počnemo da mislimo sami na sebe i na sopstveno zdravlje, a ne da sebe percipiramo i nudimo kao destinaciju jeftinog, prostačkog provoda i masne hrane, sve to začinjeno oblacima duvanskog dima.

Tekst: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Preselite se u Italiju i zaradite 28.000 evra

0
Preselite se u Italiju i zaradite 28.000 evra
Photo: iStock

Evropski gradovi sa sve manjim brojem stanovnika nude velikodušne novčane podsticaje novim stanovnicima. U cilju oporavka ekonomije i oživljavanje ruralnih delova Italije, vlasti su odlučile da pokrenu jedan interesantan program. Kako bi se borili protiv depopulacije, lokalne vlasti pozivaju strance da se presele, i za to su spremni dobro da plate

Mnoga ruralna područja se suočavaju sa starenjem stanovništva jer se mladi sele u gradove ili se odlučuju da nemaju dece. Zbog toga je i pokrenuta nova akcija „Preselite se u Italiju i zaradite do 28.000 evra“.

U jugozapadnoj italijanskoj regiji Kalabriji vlasti su odlučile da ponude do 28.000 evra svim zainteresovanim ljudima da se presele i započnu svoj život tamo. Ta akcija važi za sva sela u kojima ima manje od 2.000 stanovnika, kako bi se preokrenuo dugogodišnji trend depopulacije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by ITALY | mypassion (@italymypassion)

Kreiranje živopisnih trenutaka uz aktivan odmor, saznajte više.

Zainteresovani za prijavu moraju imati 40 godina ili manje, i moraju se preseliti najduže do 90 dana od podnošenja prijave. Pored preseljenja oni takođe moraju da pronađu i posao, navodi Euronews.

Zvaničnici lokalnih vlasti kažu da još uvek usaglašavaju tehničke detalje, tačan iznos i trajanje akcije. Pitaju se takođe da li će uključiti u akciju i malo veća sela do 3.000 stanovnika, pošto su naišli na veliku zainteresovanost potencijalnih novih stanovnika.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Mnogo više od šopinga

0
Mnogo više od šopinga

Jadranska luka i kosmopolitski grad, Trst se nalazi na severoistoku Italije ušuškan između Slovenije i Jadrana. U SFRJ svima poznat kao šoping-meka za Jugoslovene željne zapadne robe, Trst je mnogo više od toga. Sa bogatom istorijom koja doseže do antičkih dana, Trst je grad duge pomorske tradicije, centar trgovine kafom, u njemu se nalaze neki od najboljih evropskih univerziteta, a mnoge poznate palate u Trstu, kao i velelepnu crkvu Svetog Spiridona na Ponte Rosu, gradili su Srbi

Karakteristično za Trst je to što ne liči na ostale italijanske gradove, jer Trst je od 1382. do 1919. godine bio jedna od glavnih luka Habzburške monarhije. Kao takav, Trst je pravi melting pot u kome su pomešani uticaji Austrije, Italije i Južnih Slovena, najviše Slovenije, ali i vrlo aktivne i za arhitekturu grada primetne srpske zajednice.

Trst je veoma šarmantan grad sa oko dve stotine hiljada stanovnika. S obzirom da je univerzitetski grad, ima mnogo studenata, pa je vrlo živ. Čak i ako se zadesite u gradu u januaru, u kišno nedeljno veče, mnoge prodavnice, restorani i kafei su otvoreni i puni ljudi, pretežno mladih. Većina znamenitosti nalazi se u centru, koji je zatvoren za saobraćaj, tako da je pravo uživanje doći u Trst i jednostavno se šetati gradom. Ipak, dok se šetamo, lepo je da znamo šta možemo sve da posetimo.

Mnogo više od šopinga

Veliki kanal i na njemu srpske palate

U srcu grada nalazi se Veliki kanal – Canale Grande izgrađen sredinom 18. veka kako bi se omogućilo čamcima da direktno priđu centru grada. Preko kanala se prostire par mostova – Ponte Roso i Ponte Verde, a sa tri strane nalaze se restorani, prodavnice, palate i crkve. Među palatama ističu se one koje su, mahom u 19. veku podigli ili otkupili znameniti tršćanski Srbi – Palata Gopčević (Palazzo Gopcevich) u kome se danas nalazi Pozorišni muzej Karla Šmidla, Kurtović (Curtovich), Nikolić (Nicolich) kao i Palazzo del Caffe Stella Polare podignuta u 19. veku po nalogu Aleksandra Vukasovića koji ju je zatim zaveštao Srpskoj pravoslavnoj crkvi u čijem je vlasništvu i danas, a u kojoj se nalazi jedan od najstarijih i najvažnijih kafea u Trstu.

Crkva Svetog Spiridona

Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona (Chiesa di Santo Spiridione) na Velikom kanalu, na trgu Ponte Roso jedno je od najupečatljivijih zdanja u Trstu. Izgrađena od belog kamena sa Briona i iz Verone, u srpsko-vizantijskom stilu, osnove upisanog krsta sa pet kupola. Unutrašnjost joj je veoma prostrana, sa monumentalnim ikonostasom velike umetničke vrednosti. U crkvi je veoma upečatljiv i veliki srebrni kandelabr, poklon ruskog velikog kneza Pavla Petroviča Romanova. Srebrno kandilo crkvi je poklonio ruski car Pavle I Romanov, a kneginja Julija Samojlova Jevanđelje okovano u zlatu.

Ovu crkvu iz 19. veka, koja spada u jedne od najlepših srpskih hramova, kako u Srbiji, tako i u svetu, projektovao je milanski arhitekta Karlo Mačiakini (Carlo Maciachini), a novac su sakupili bogati srpski trgovci. Spolja je crkva ukrašena mozaicima sa prikazima Sv.Spiridona, Sv.Arhangela Mihaila, Bogorodice sa Hristom, četvorice Jevanđelista.

Hram Sv.Spiridona obuhvaćen je Zakonom o zaštiti umetničkih spomenika Italije, a Trst je za njegovo renoviranje pre desetak godina, izdvojio dva miliona evra.

Mnogo više od šopinga

Trg Ujedinjenja – Piazza dell’Unita

Za svoj Trg Ujedinjenja, Tršćani tvrde da je najveći trg u Evropi sa pogledom na more. Ovaj impozantni trg sa tri strane okružuju monumentalne građevine kao što su Gradska većnica sa satom, Palata Piteri sagrađena 1780. inače najstariju zgradu u gradu, koja je u jednom periodu pripadala grofu Jovoviću, zatim Palata vlade i Palata Lojd Triestino.

Iza trga Ujedinjenja nalaze se ostaci rimskog pozorišta (Teatro Romano) koje potiče iz perioda prvog ili 2. veka nove ere.

Od palata imućnih tršćanskih Srba treba pomenuti i kuću Lazarović (Villa Lazarovich), Palatu Škuljević (Palazzo Scuglievich) u kojoj se nalazio prvi konzulat Kraljevine SHS na Trgu Venecija, Ivanović (Palazzo Ivanovich), Vučetić (Vucetich), Rađenović (Ragenovich), Popović (Popovich)…

Mnogo više od šopinga

Zamak Miramare

Castello di Miramare jedna je od znamenitosti Trsta koju ne bi trebalo propustiti. Sredinom 19. veka, kada je sagrađen, bio je letnjikovac austrijskog nadvojvode Maksimilijana. Zamak odiše luksuzom, raskošnim nameštajem, pozlaćenim ukrasima, bogatim tapiserijama, ali ono zbog čega bi u stvari trebalo posetiti ovaj dvorac jesu njegov prekrasan park i nezaboravan pogled na ceo Tršćanski zaliv.

Mnogo više od šopinga

U Trstu javni prevoz nije skup, pa je, osim peške, mnoge znamenitosti moguće obići i autobusom. A ima još mnogo toga što je vredno videti – zamak San Đusto (Castello di San Giusto) sa čijih bedema se pruža panoramski pogled na Trst i Jadransko more, kao i katedrala San Đusto, najvažnija katolička crkva u gradu. Zatim, tu je manje poznata Sinagoga iz 1912. godine (Tempio Israelitico di Trieste), jedna od najvećih sinagoga u Evropi, Svetionik pobede (Faro della Vittoria), brojni muzeji, galerije kao i Velika pećina (Grota Gigante), jedna od najvećih pećina na svetu otvorenih za turiste, a koja je udaljena dvadesetak kilometara od grada. I nemojmo zaboraviti kafu, jer Trst je prestonica kafe, a dva čuvena brenda Illy i Hausbrandt potiču upravo iz ovog grada.

Piše: Bojana Ilić

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Tajanstveno hrvatsko ostrvo Susak

0
Tajanstveno hrvatsko ostrvo Susak
Photo: Pixabay/lena1

Susak je prava destinacija za odmor, ukoliko vas zanima mir, tišina i kristalno čisto more

Susak zauzima površinu od jedva 3.8 kvadratnih kilometara, nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji, i radi se idealnoj destinaciji za odmor, ukoliko vas zanima odmor bez gužvi i ljudi. Ovo tajanstveno hrvatsko ostrvo poziva turiste da dođu da odmore svoju dušu, da napune baterije u jedinstvenoj prirodnoj detoksikaciji.

Na ostrvu nema puno puteva, i celo područje je proglašeno biciklističkom zonom, pa vam automobil neće biti od velike pomoći. Glavno prevozno sredstvo je bicikl, eventualno skuter ili motor, ali samo ako ih na putovanje ponesete sa sobom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by CROATIA (@ig.croatia)

Ostrvo se sastoji od samo dva naselja, Gornjeg i Donjeg Sela. Donje Selo je smešteno u luci i među meštanima poznato je kao Spjaža, a do obližnjeg Gornjeg Sela se stiže kamenim stepeništem koje je napravljeno početkom prošlog veka.

Nekada je na ostrvu živelo i više od 1500 ljudi, dok danas ima oko 150 stanovnika. Upravo zbog toga je tu gužva misaona imenica. Zbog činjenice da je od lekovitog Lošinja udaljeno nešto manje od par kilometara, Susak je nekad bilo i poznato lečilište za decu i odrasle. Idalna je destinacija za talasoterapiju, odnosno lečenje u kojem se koriste sve blagodeti mora.

Kreiranje živopisnih trenutaka uz aktivan odmor, saznajte više.

Na ostrvo se stiže brodskim linijama iz Rijeke i Malog Lošinja, i za šetnju po njemu će vam trebati možda par sati, pa je najbolje da ga tako i upoznate. Susak je donekle izvan dometa radara turističkih agencija, što je možda i njegov najjači adut. Treba ga posetiti, na njemu se najbolje mašta i odmara dok se šeta po toplom i mekom pesku, dok jedinu buku pravi šum trske koja igra na vetru.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici, budite u toku sa novostima i zanimljivostima iz turizma i ugostiteljstva.

Poslednje objave