12.9 C
Belgrade
Nedelja, novembar 16, 2025
Naslovna Blog Stranica 362

Jelena Vojinović, koordinator za protokol generalnog direktora NIS a.d.

0

Kada kažu da od svega najbolje uspeva uspeh, ljudi sigurno imaju na pameti nekoga poput naših mladih lavica. Lepe, pametne, a tako jednostavne i prirodne, baš kao Jelena Vojinović

TU: Svi mladi lavovi imaju idole. Koju ličnost bi okarakterisali kao vaš poslovni uzor?
JV: Idole nikada nisam imala, ali sam se uvek divila uspešnim i zadovoljnim ljudima. Moj večiti uzor će uvek biti moja majka Branka od koje sam naučila da budem odgovorna, primerena, optimistična, maštovita, a sve to sam mogla da primenim na poslovnom planu. Ako bih baš morala nekoga da izdvojim onda neka to bude moj sadašnji direktor Kirill Tyurdenev – CEO Naftne Industrije Srbije NIS A.D., koji je dokaz da jedan mlad čovek može da bude jako uspešan, pravičan i pre svega human.

TU: Kako izgleda vaš radni dan?
JV: Radni dan mi počinje domaćom kafom i (tihom) džez muzikom. Posle mojih omiljenih 30 minuta kreće jedan rolerkoster obaveza i odgovornosti. Posložim zadatke po prioritetima i krećem sa realizacijom istih. Neki me naravno iznerviraju, a neki me oduševe – u svemu treba naći balans.

TU: A vaš uobičajeni odmor?
JV: Moj svaki dan je odmor kada posle posla dođem kući i dočeka me moj pas Miša. Često putujem i najviše odmaram pored mora, a i odlazak na selo me smiri i napuni baterije za sledeću radnu nedelju.

TU: Šta je po vama ono što vas izdvaja od drugih?
JV: Smatram da smo svi jednaki i zato sebe nikada nisam izdvajala od drugih. Mene možete prepoznati po večitom osmehu jer mi je priroda takva, pozitivnom stavu i lojalnosti.

TU: Koja je vaša formula uspeha?
JV: Dobro rasporedite svoje vreme, odredite jasan cilj, fokusirajte se na ostvarenje, nemojte uvek biti ozbiljni – našalite se, neka neki zadaci budu i zabavni (ili ih bar vi tako posmatrajte), izgradite dobre odnose sa kolegama.

TU: Šta biste poručili kao savet mladim lavovima koji tek dolaze?
JV: Budite spremni na uspehe i uvek se setite da se sve dešava za vaše dobro.

Tekst: Petar Vušurović

Ana Babić, Brand and Commercial Action Coordinator Renault Nissan Srbija

0

Posebna vremena traže posebne ljude, kako bi se uradile posebne stvari. Zato vam sa posebnim zadovoljstvom predstavljamo Anu Babić koja je prava mlada lavica za ovaj posebni, da ne kažem „krizni“ broj TU magazina, i to iz više razloga. Pre svega ona je kreativna i naučena da rešava baš ovakve situacije, a kako je i „bečki đak“, njenim venama protiču red, rad i disciplina. Zar to nije sve što nam je sada potrebno?!   

TU: Sve mlade lavice imaju idole. Koju ličnost bi okarakterisali kao vaš poslovni uzor?
AB: Moj uzor su moji roditelji od kojih sam naučila odgovornost prema svemu što radim, disciplinovanost, kao i da prepoznam prave istinske vrednosti u životu. Naravno, da je u mojoj dosadašnjoj karijeri veliki doprinos i uticaj imao određeni broj ljudi koji iza sebe ima veliko poslovno iskustvo.

TU: Kako izgleda vaš radni dan u ovim vanrednim uslovima?
AB:Imajući u vidu situaciju i to da radim od kuće, svaki radni dan je izazov. Trudim se da koliko toliko neki moji jutarnji rituali ostanu kao i pre vanrednih okolnosti. Dan započinjem sa jutarnjom kafom, i pregledom novosti kako u svetu tako i kod nas. Nakon toga, pročitam mailove i pošto imam već pripremljenu listu dnevnih aktivnosti, krećem u realizaciju. Svakako, pažnju posvećujem i promenama na tržištu koje utiču na našu industriju.

TU: A šta je za vas pravi odmor?
AB:Pored svakodnevnih obaveza uvek se trudim da nađem malo vremena za odmor i za sebe. Svaki vikend koji provedem sa porodicom ili prijateljima je za mene odmor i tada punim baterije. Ali, onaj pravi je definitivno duže putovanje i obilazak neke nove destinacije.

TU: Šta je po vama ono što vas izdvaja od drugih?
AB: Jako je teško odgovoriti na ovakvo pitanje, jer smo donekle svi različiti, u nečemu slični, a u nečemu bolji jedni od drugih. Nešto što bih izdvojila je da imam pozitivan stav u svemu što radim i da sam direktna u komunikaciji sa ljudima.

TU: Koja je vaša formula uspeha?
AB:Smatram da ne postoji neka posebna formula za uspeh i mislim da je sve to individualno. Verujem da ako neko želi da bude uspešan trebalo bi da razvije određene navike, da bude željan znanja, da ima jasan cilj, da bude fokusiran, a pre svega da veruje u sebe i da nikad ne odustaje.

TU: Šta biste poručili kao savet mladim lavicama i lavovima koji tek dolaze?
AB: Mladima bih poručila da ukoliko imaju želju da napreduju i budu uspešni, što pre pronađu ono što ih istinski ispunjava. Možda će zvučati kao fraza, ali jako je bitno da volite ono što radite i da se tome posvetite. Budite samouvereni, spremni, radite, učite i borite se. Sa ovakvim stavom uspeh će zasigurno doći.

Tekst: Petar Vušurović

 

 

 

Vinarija Stojanović, Slankamen

0

Verovali ili ne, ima nešto u toj tajnoj vezi muzike i vina. Na stranu plaćene studije i istraživanja i nategnute marketinške kampanje koje govore o simbiozi ove dve umetnosti (jer vino jeste umetnost). Najbolji dokaz su sami vinari među kojima ima toliko zaljubljenika u muziku i sjajnih muzikanata da to prosto ne može biti statistička greška. Za ovu tvrdnju, rekao bih da su najznačajniji baš oni koji se bave ovim poslovima uporedo i ne možete sa sigurnošću reći da li su više muzičari ili vinari. Jedan od tih koji ne mogu da dobiju etiketu je svakako Ivica Stojanović, bas gitarista i šef popularnih „Žaoka“ i vinar čija su vina rapsodije mirisa i ukusa

TU: Upoznao sam te kao muzičara, kako si ušao u vinski posao?
IS: Duga je to priča… U svet ugostiteljstva došao sam iz sveta muzike u kome sam se često bavio organizovanjem događaja koji su bili povezani sa ugostiteljima. Nakon toga sam počeo da se bavim menadžerskim poslom u restoranima u kojima sam svirao i tako malo po malo, upoznajući vino, shvatio sam da ono ima izuzetno važnu ulogu u ugostiteljstvu. Kada tome dodamo priče i pesme o vinu koje su bile neizbežne u mnogobrojnim druženjima sa profesorom Jovićem, odlučio sam da 2006. godine upišem somelijerski kurs. Tako je krenula moja vinska priča koja traje i danas. Prvo sam se kao somelijer dva puta našao u finalu za izbor najboljeg u Srbiji, onda sam osnovao agenciju za konsalting u ugostiteljstvu i radio posao promotera naših i inostranih vinarija da bih posle svega rešio da kupim imanje i da i sam počnem sa proizvodnjom vina.

TU: Koliko pamtim, uspelo ti je iz prve. Koja je to berba i kako su se zvala vina?
IS: Sticajem okolnosti, to se desilo 2012. godine kada sam počeo da proizvodim vino od komšijskog grožđa, iako nisam imao ništa što je neophodno da bi se pokrenuo proces proizvodnje. Međutim, sreća prati hrabre i s obzirom da je ta berba bila zaista dobra za belo i izvrsna za crveno vino, uspeo sam da proizvedem tri vrste vina. Želeo sam tada da pravim kupaže jer u njima do izražaja dolazi vinar, njegov stil, kreativnost i vinska filozofija. Tako je nastalo belo vino od sovinjon blana, šardonea i žutog muskata koje sam nazvao „Bisernica“ kako se inače zove jedan žičani muzički instrument. Roze od hamburga i merloa je dobio ime „Sremica“, a crveno vino je bilo od kaberne sovinjona, merloa i širaza i tu kupažu sam nazvao „Peharnik“. Inače, ova reč se nekada koristila za titulu somelijera u srednjovekovnoj Srbiji, a najpoznatiji peharnik bio je Pribac Hrebeljanović, otac kneza Lazara koji je služio vino na dvoru cara Dušana. Istina je da tada nisam imao puno izbora u odabiru sorti za kupaže, ali znam da sam se trudio da uklopim njihove ukuse i mirise sa gastronomijom, jer je staro pravilo da se vino pije viljuškom.

TU: Počeo si da proizvodiš vino kupujući grožđe, a onda je nastao „Fruškogorski Krokan“ iz tvog vinograda. Kako se to desilo?
IS: Tako je. Tri godine sam proizvodio vino samo od kupljenog grožđa, a onda sam 2015. godine kupio vinograd, takođe od komšije koji je nakalemio muskat krokan sa Bisernog ostrva. Inače ta sorta grožđa ima zanimljivu priču i njeno poreklo potiče iz Alžira, odakle je donet u Evropu. Međutim, najbolje rezultate je dao na Bisernom ostrvu gde ga je posadio izvesni grof Rohonci. Pokušavali su, nakon filoksere koja je uništila 90% svetskih vinograda, da ga zasade na drugim lokacijama, ali bez uspeha, tako da muskat krokan jeste naša autohtona sorta jer ga ima samo ovde. Osetljiv je na bolesti, ali ja za sada nemam nikakvih problema i napravio sam čak i oranž varijantu organskom proizvodnjom.

TU: Koliko hektara vinograda imaš i koje su sorte grožđa u njima?
IS: Ja sada imam 2,5 hektara samo pod muskat krokanom. Sa zasadima sam počeo 2016. i već mogu da kažem da su sva vina koja sada proizvodim, od grožđa iz mojih vinograda. Krokan, slankamenka i vranac su sorte koje gajim na 4 hektara. Imam još 2 hektara bez zasada i iako je to prva zemlja koju sam kupio, zbog specifičnosti terena i dalje nisam siguran šta ću da uradim sa njom. Generalno, naša mikro-lokacija je izuzetna. Moji posedi su u selu čiji je naziv Slankamenački vinogradi, tako da samo ime govori šta je ovde oduvek bio prioritet. Ovim putem pored moje vinarije, koji se spušta na Dunav, vino je nekada nošeno na reku pa onda za Evropu i svet. Kada sam počeo da sadim odlučio sam da se posvetim autohtonim sortama, pa su mi vina sada sa potpuno drugačijim sortimentom u odnosu na početak.

TU: Reci nam nešto više o svojim vinima.
IS: Trenutno u prodaji imam tri vina. O Krokanu i toj sorti sam već pričao. Roze proizvodim od slankamenke i to je sorta koju prosto nisam mogao da izbegnem, jer je ovde bukvalno svaka kuća imala vino od nje. Ta vina nemaju puno šećera, neku strukturu i veliko telo, ali to je nešto što ja i ne očekujem od rozea. Iskreno, najradije i najčešće pijem baš slankamenku, jer mogu da uživam u njoj od jutra do mraka. To je fino, lagano, voćno, a opet specifično roze vino. Moje treće vino je od vranca koga je zasadio jedan komšija ovde i ja sad obrađujem taj vinograd. Vranac sa Fruške gore je diskutabilan marketinški, jer je kod nas nepisano pravilo da se dobra crvena vina proizvode na jugu, dok su bela rezervisana za Frušku goru i sever Srbije. U početku sam vrancu dodavao kaberne sovinjon, ali sam se sada, kako sam već napomenuo, potpuno posvetio sortnim vinima od autohtonog grožđa, pa je ovaj 100% vranac dobio naziv od pređašnjeg vina „Peharnik“.

30

TU: Vino nastaje u vinogradu, ali su važni i ostali aspekti proizvodnje. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?
IS: Nakon uspešnih eksperimenata sa autohtonim sortama vina, sada želim da krenem da radim samo sa divljim kvascima. Već dve berbe, u vinogradu koristim samo sumpor i bakar i pored toga što je ova 2019. bila izuzetno komplikovana godina. U podrumu vino odležava u bariku i takođe nema nikakvih poboljšivača ukusa i mirisa. Ne želim, niti imam mogućnosti da proizvodim industrijska vina. Kao somelijer sam naučio da vino prodaju kvalitet i priča, i ja ću se truditi da idem tim putem.

TU: Kolika je godišnja proizvodnja vinarije Stojanović?
IS: Godišnja proizvodnja je oko 5.000 litara godišnje poput butik vinarija, tako da i pored toga što ću uskoro imati još vinograda, ne želim da drastično menjam ni stil ni koncept proizvodnje vina. Rekao bih da su po zakonu male vinarije one koje proizvode do 30.000 litara vina, tako da odgovorno tvrdim da ću zauvek biti mala vinarija i neću preći taj okvir.

TU: Koliko pažnje poklanjaš vinskom turizmu?
IS: Često nam dolaze pojedinci i grupe koje ovde uživaju u našim vinima i gurmanskim specijalitetima sa Fruške gore. Oduvek sam bio posvećen slaganju vina i hrane, pa mi je zato veoma važno da kada ljudi dođu da degustiraju vino ponudim i odgovarajuću hranu uz njega. Hrana je domaća, iz ovog kraja, praktično iz bašte. Imamo i dosta divljači, kao na primer suvo meso od muflona, tartar biftek od jelena lopatara, srneće kobasice, gulaš od divlje svinje… Pošto je ovo Srem, često imamo gusku ispod sača, patku u medu, što je malo drugačija hrana od uobičajene, uostalom kao i moja vina.

Tekst: Petar Vušurović

Workshop slovenačkog turizma

0

U Beogradu je u organizaciji TU magazina, a uz podršku Slovenačke turističke organizacije 24. oktobra 2019. godine održan Workshop slovenačkog turizma na kome su se turističkim agencijama iz Srbije predstavili najznačajniji hoteli i destinacije iz Slovenije. Radionica je organizovana u hotelu Radisson Collection Hotel Old Mill Belgrade

TU magazin već tri godine zaredom organizuje ovakvu vrstu radionica, za koje vlada sve veće interesovanje. Ove godine na Workshopu slovenačkog turizma učestvovalo je dvadeset i šest hotela i destinacija iz Slovenije, a iz cele Srbije je došlo više od 55 pažljivo odabranih turističkih agencija.

Utisci su već godinama pozitivni na obe strane, slovenačke destinacije na ovaj način imaju priliku da detaljnije predstave svoju ponudu tur operatorima iz Srbije koji su zainteresovani za saradnju, dok je agencijama iz Srbije ovo prilika da se ili podsete, ili upoznaju sa turističkom ponudom ove komšijske zemlje, sa destinacijama od Jadranskog mora do Alpa.

Workshop je trajao tri sata i sve turističke agencije imale su priliku da se lično upoznaju sa predstavnicima destinacija i hotela i iz prve ruke saznaju sve o turističkim sadržajima i potencijalima Slovenije, a zatim je TU magazin bio domaćin na večeri koja je u Radisson Collection Hotelu organizovana za sve učesnike radionice.

Tekst: Bojana Ilić

Doživite bisere Kvarnera

0

Ukoliko živite u Beogradu i Novom Sadu ili mestima koji gravitiraju navedenim gradovima, šta mislite do koje morske obale stižete najbrže? Odgovor je obale Kvarnera, koju čine nekoliko ostrva, a mi smo posetili Krk i Lošinj

U saradnji sa TZ Grada Mali Lošinj i TZ Otoka Krk organizovali smo studijsko putovanje za predstavnike turističkih agencija iz Srbije. Nakon lagane vožnje koja je sa sve pauzama trajala pet sati, stižemo na naše prvo odredište, a to je Aerodrom Rijeka koji se inače nalazi na ostrvu Krk. Od ove godine postoji i direktna avio-linija Beograd-Rijeka, pa je ovo i logično naša prva stanica. Put nastavljamo prema predivnom kampu Omišalj. Bilo da imate samo šator, kamper ili želite da boravite u luksuzno opremljenim mobilnim kućicama, kamp Omišalj je dealna destinacija za ljubitelje kampinga. Naši domaćini su nam spremili predivan ručak gde smo uživali u morskim plodovima.

Nastavljamo prema starom gradskom jezgru grada Omišlja koji odiše mediteranskim duhom. Smeštamo se u hotelu Jadran u mestu Njivice. Hotel je smešten na plaži, sve je veoma čisto, a osoblje profesionalno i ljubazno. Odlazimo da posetimo hotel Malin, koji se nalazi u mestu Malinska. Hotel je otvoren tokom cele godine, ima unutrašnji i spoljašnji bazen koji se greje, a ahritektura me podsetila na Španiju. Naši domaćini su nas za večeru odveli u restoran Rivica koji je otvoren davne 1934. godine. Bila je to prava simfonija ukusa maslinovih ulja, morskih plodova, ribe i vina. Restoran je za svaku preporuku.

Drugi dan putovanja, dočekala nas je vodičkinja na recepciji hotela i započinjemo ga posetom pećini Biserujka koja je otkrivena 2009. godine. Zatim posećujemo prelepi grad Krk, koji su osnovali još Iliri. Sve je čisto, uredno i puno zadovoljnih turista. Kako nismo mogli da posetimo sve lepote i zanimljivosti u nekoliko dana, naši domaćini su nam organizovali mini workshop na kojem su nam se predstavili svi lokalni ponuđivači iz turizma. Put nas dalje vodi do luksuznog kampa Krk Premium Resorta. U njemu je sve urađeno po visokim standardima, a ljudi iz Valamar hotela su mislili na svaki detalj.

Nastavljamo do mesta Punat u kojem se nalazi i luksuzni Falkenštajner hotel, smešten na rivi. Još jedan prelepi ručak sa morskim plodovima, ovoga puta imali smo u konobi Sidro. Obilazimo i crkvu sv. Lucije koja datira još iz 11. veka. Dolazimo do mesta po imenu Baška. Simpatična direktorka turističke zajednice nam je ispričala kakve sve potencijale i pogodnosti nudi ovo bajkovito mesto, a pauzu za kafu i odlične kolače imali smo u Heritage Hotelu Forza koji se nalazi odmah na šetalištu. Svaka soba je priča za sebe. Put nas dalje vodi ka mestu Vrbnik i vinskom hotelu Gospoja. Večerali smo lokalne morske specijalitete u restoranu Nada, koji ima prelepu terasu sa pogledom na more.

Trećeg dana našeg putovanja pozdravljamo se sa ostrvom Krk i trajektom čija vožnja uopšte nije naporna niti duga, dolazimo na ostrvo Cres, a zatim na ostrvo Lošinj. Naši domaćini su nas smestili u odlični Family Vespera hotel koji se nalazi u borovoj šumi i na samoj obali mora sa svojom plažom. Naš vodič kroz prelepi Mali Lošinj je bio niko drugi do direktor turističke zajdnice. Naša prva stanice je bio Miomirsni vrt. To nije klasični botanički vrt, nego vrt u kojem se nalaze biljke samo sa ostrva Lošinj ili neke poput lavande koje su lošinjski moreplovci doneli sa svojih putovanja. Dobar je za posete individualaca, ali i grupa. Postoji i deo gde se mogu degustirati lokalni kulinarski specijaliteti, ali i kupiti proizvodi od bilja iz vrta. Spuštamo se do centra grada i dolazimo do jedinog muzeja na svetu koji je posvećen samo jednoj statui, Muzej Apoksiomena. Više od 2000 godina ležala je statua grčkog atletičara u lošinjskom arhipelagu, dok nije otkrivena od strane jednog turiste. Dugo je trajala restauracija statue, ali već tri godine je sada u svom novom ruhu i na kopnu.

Nakon večere u hotelu uputili smo se na vidikovac koji nosi naziv Providenca sa kojeg se pruža pogled na skoro čitavo ostrvo, ali i idilični zalazak sunca. Na vidikovcu imate i kafić gde su stolovi namešteni baš u pravcu sunca. Naredni dan obilazimo sve hotele koji pripadaju Jadranka hotelima, a posluju pod brendom Lošinj hotels&villas. Posetili smo renovirani hotel Bellevue, butik hotel Alhambru i vilu Hortenziju, Treba napomenuti da još poseduju nekoliko vila i hotela, ali i hotel Aurora i Vespera u kojem smo bili smešteni. Ručali smo u konobi Ćigale uz specijalitete mladog šefa kuhinje. Kada smo mislili da ništa lepše ne može da nas iznenadi, naši domaćini su nas odveli na noćnu regatu tradicionalnih barki i ukrcali na brod Nerazinac na kojem je operski pevač Ivan Gamulin imao koncert. Takav spoj toplog septembarskog dana koji se sa nama pozdravlja, uz nestvarni zalazak sunca sa vetrom koji mazi naša lica, je nešto što zaista treba doživeti na Lošinju.

Poslednji dan našeg boravka na ostrvu vitalnosti je započeo poseti gradiću Veli Lošinj, koji je inače manji od Malog Lošinja. Nastavljamo gliserom do malog ostrava po imenu Susak. Ono je toliko malo da nema nazive ulica, nego samo kućne brojeve i svega oko 130 stanovnika. Naš vodič je simpatična gradonačelnica koja se vratila iz inostranstva na svoje ostrvo. Karakteristično za ovo ostrvo je što ima dugačku peščanu plažu.

Tokom ovog putovanja upoznali smo puno prijatnih i gostoljubivih ljudi. Obe destinacije su fenomenalne i veoma pristupačne za stanovnike Balkana. Cene u vanpasionskoj potrošnji su povoljne, more veoma čisto i putna infrastruktura kvalitetna. Moja topla preporuka je posetiti ova dva bisera Kvarnera, a na Vama je samo da odaberete  termin.Veliku zahvalnost za realizaciju ovog studijskog putovanja dugujemo direktoru TZ Grada Malog Lošinja, Daliboru Cvitkoviću i njegovoj saradnici Zrinki Masalin, kao i direktorki TZ Otoka Krk, Majdi Šale i njenoj kompletnoj ekipi.

Tekst: Miroslav Mladenović

Studijsko putovanje – Zapadna Srbija

0

Turistička organizacija Srbije u saradnji sa „TU“ magazinom organizovala je studijsko putovanje po zapadnoj Srbiji za predstavnike turističkih agencija iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Posetioci iz bivših republika Jugoslavije su među najbrojnijim turistima u Srbiji, a prema statističkim podacima nalaze se u prvih deset zemalja po ostvarenim noćenjima u 2018. godini. Zato je TOS ugostila devet turističkih agencija – iz Slovenije Ojla, Marco Polo i Mana, iz Hrvatske Best Travel, Fantasia Travel i Integral, i iz BiH Dar Prirode, Lambada Travel i MG Travel, i u saradnji sa „TU“ magazinom organizovala im obilazak Beograda i zapadne Srbije u periodu od 14. do 18. maja 2019. godine.


Odmah po smeštanju u hotel Mama Shelter u centru grada, organizovana je radionica u prostorijama TOS-a, na kojoj su gosti iz Slovenije, Hrvatske i BiH imali priliku da se sastanu sa svojim kolegama iz Srbije. Zatim su nastavili sa obilaskom Narodnog muzeja, Savamale i imali prilike da uživaju u specijalitetima restorana „Faro“ u Beton hali.

U dobrom raspoloženju krenuli smo put Zlatiborskog okruga i prvo obišli Sirogojno i Muzej na otvorneom „Staro selo“. U ovom etno-selu kao da smo zakoračili u neko drugo vreme, u period 19. i početak 20. veka, sve kuće pripadaju tipu dinarskih brvnara, sa drvenim, kamenim i slamnatim krovovima. Gledamo kako se nekad živelo, gde se spavalo, kako se pravila grnčarija, obilazimo vajate, mlekare, pekare i završavamo odličnim ručkom sačinjenim od specijaliteta tog kraja.

Nastavljamo do Stopića pećine sa impresivnim, prostranim ulazom kroz koje prolazi svetlost u pećinu. Karakteristična je po bigrenim kadama – udubljenjima u kojima se sakuplja voda i preliva u kaskadama.
Okrepljeni narodnim jelima i obilaskom pećine sa veselim vodičem, stižemo na Zlatibor, smeštamo se u Hotel Mons i nastavljamo sa obilaskom Dino i Avantura parka i šetamo se po centru. Veče provodimo u jedinom vinskom restoranu na Zlatiboru, Casa de Vinos i uz prijatnu živu muziku uživamo u delicijama šefa kuhinje.

Sledeći dan rezervisan je za Taru i okolinu. Ni kiša, ni magla, ni hladno vreme nisu uspeli da pokvare lepotu i netaknutu prirodu nacionalnog parka. Šetamo se po šumama i gorama – Mitrovac, Kaluđerske bare, vidikovac Banjska stena, pričamo o medvedima koji su ovde zaštićena vrsta, obilazimo odličan info centar i onda odlazimo na jezero Perućac. Grupa hrabrijih spustila se čamcem niz Drinu, a mi koji smo ostali na brodu Grizzly turističke agencije Tara tours, saznali smo detalje o krstarenju kanjonom Drine do Višegrada. Nakon toga išli smo na riblji ručak u „Dve lipe“, restoran koji gleda na čuvenu kućicu na Drini. Slikanje je tu neizbežno. Sledi poseta BB Klekovači, najstarijoj destileriji u Srbiji i degustacija izvrsnih rakija spravljenih na tradicionalan način. Nakon toga idemo u manastir Raču, zadužbinu kralja Dragutina Nemanjića, i izlet završavamo šetnjom po Bajinoj Bašti i večerom u restoranu „Studenac“, na samoj obali Drine.


Sunce nas je pratilo poslednjeg dana obilaska Zapadne Srbije, pa smo u potpunosti uživali u lepotama Drvengrada na brdu Mećavnik. Poznati reditelj Emir Kusturica počeo je sa izgradnjom Drvengrada za potrebe svog filma „Život je čudo“, a onda je tu napravio grad „iz sna, kojeg je utopijska slika pretvorila, ipak u stvarnost.“ Grad čine autentične brvnare prenete iz okolnih krajeva, to je hotel-grad sa smeštajnim jedinicama, restoranima, u njemu ima bioskop, zatvoren bazen, pijaca, frizerski salon… Na centralnom drvenom trgu nalazi se crkvica posvećena Svetom Savi, a sve ulice nose nazive poznatih ličnosti kao što su Ivo Andrić, Felini, Bergman, Maradona, Novak Đoković…

Podno Drvengrada prolazi pruga uzanog koloseka „Šarganska osmica“ kojom je moguće ići redovnim vozom koji pokreće dizel lokomotiva ili uzeti u zakup voz sa parnom lokomotivom. Karte za redovne linije često su rasprodate i mesecima unapred, pa treba voditi računa da se na vreme kupe. Tako smo i mi u vozu jedva našli mesta, tiskali smo se sa turistima iz Slovenije, Kine, Nemačke…
Posle nostalgične vožnje „Šarganskom osmicom“, krenuli smo nazad u Beograd, sa pauzom za ručak u ribljem restoranu „Vodeničar“ u selu Potpeć. Potpuno sveža pastrmka iz rečice Petnice koja prolazi kroz vodenicu, hlebovi od projinog brašna mlevenog tu u vodenici, sve je spremljeno po specijalnim receptima, ukusno, jednostavno, domaćinski.

Nakon smeštaja u beogradskom hotelu 88 Rooms, naši gosti išli su na večeru u jedinstveni „Lorenzo & Kakalamba“, a poslednjeg dana gosti iz Bosne i Hercegovine imali su vremena još za obilazak Kalenić pijace, Hrama Svetog Save i Ade Ciganlije.
Ovde nema dovoljno mesta da se opišu sve lepote zapadne Srbije i Beograda, ali nadam se da će se oni, koji znaju Zlatibor, Taru i okolinu podsetiti na prirodno, kulturno i gastronomsko blago ovog kraja, dok će oni koji nikad nisu bili, poželeti da ga vide.

Zahvaljujemo se svim našim domaćinima, vodičima i organizatorima ovog divnog putovanja, a naročito Gordani Cvetković ispred Turističke organizacije Srbije. Našim dragim gostima iz Slovenije, Hrvatske, i Bosne i Hercegovine želimo da se zahvalimo na poverenju, strpljenju i oduševljenju, nadamo se da ste poneli nezaboravne utiske iz naše zemlje i da se vidimo opet, na nekoj drugoj srpskoj destinaciji. Dobro nam došli!

Tekst: Bojana Ilić

Vinarija Torleanzi

0

Gastronomski raj juga Italije svakako ne bi bio to što jeste da nije njegovih jednostavnih, ali pre svega mirisnih i pitkih vina. Na svu sreću, mi već nekoliko godina imamo mogućnost da u tim vinima uživamo poput ostatka vinskog sveta, a naročito je dobro to što se među tim vinima nalaze i vina jedne od najstarijih i najznačajnih vinarija regije Pulja. Tako, u bocama sa etiketom Torleanzi možete da nađete sve ono što personifikuje čistotu i lepotu poluostrva Salento. O ovim u poslednje vreme veoma aktuelnim vinima na našem tržištu, razgovarali smo sa Jelenom Božanić kojoj je višegodišnje iskustvo u prodaji i marketingu, strast prema vinu, kao i znanje u toj oblasti otvorilo vrata vinarije Torleanzi gde je danas na poziciji direktora prodaje i marketinga za tržišta Balkana

TU: Kada je vinarija Torleanzi osnovana i gde?
JB: Vinarija postoji više od 100 godina, a osnivači nove vinarije su braća Giuseppe i Luigi Ciotola, dva mlada poljoprivredna preduzetnika. Svesni vinske tradicije nasleđene od svojih predaka, odlučili su da osnuju „Tenute dei F.lli G & L Ciotola ssa“ San Pietra Vernotico, gde porodica Ciotola iz generacije u generaciju, proizvodi i prodaje više od 2 milionа litara vina za godinu dana.

TU: Kolika je površina zasada vinarije i da li se u proizvodnji koristi i grožđe iz kooperacije?
JB: Isključivo se koristi grožđe iz sopstvenih zasada. “Tenute dei f.lli G&L Ciotola” se nalazi u srcu Salenta, San Pietro Vernotico (Brindisi), gde su pozicionirani posebno odabrani vinogradi na površini od 98 hektara i uzgajaju se neke od omiljenih i prestižnih sorti kao što su Negroamaro, Primitivo, Susumaniello od crvenih, kao i Chardonnay, Moscato od belih sorti grožđa. Tokom 2019. godine obezbeđeni su novi zasadi na 4,7 hektara, a dalji plan je da se svake naredne godine zasadi novih 5 hektara.

TU: Koliki je kapacitet podruma i u koje države osim Srbije se izvoze Torleanzi vina?
JB: Podrum i vinarija se nalaze u mestu, Manfredonia (Foggia) gde porodica obrađuje grožđe tokom berbe. U podrumu se zahvaljujući timu sjajnih tehnologa i proizvođača vina, pripremaju vina koja slede prirodne pravce berbe. Kada su vina spremna za flaširanje, kapacitet proizvodnje može dostići 30.000 boca dnevno, a ukupan kapacitet proizvodnje na godišnjem nivou iznosi 3 miliona litara. Torleanzi vina se izvoze u 15 zemalja sveta. Od većih tržišta tu su zemlje poput Nemačke, Velike Britanije, Belgije i Holandije, a poseban akcenat trenutno je na SAD i Kini. Torleanzi je veoma prisutan u mnogim italijanskim regijama poput Pulje, Kampanje, Lacia, Lombardije i Ligurije. Vina su takođe veoma cenjena i na čarobnom ostrvu Kapri.

TU: S obzirom da se vaša vina mogu naći u najboljim restoranima Rima, Šangaja ili Njujorka, da li je takav koncept primenjen i na HoReCa sektor u Beogradu?
JB: Tako je. Pristup srpskom tržištu je usklađen sa našim konceptom plasmana proizvoda, tako da u Torleanzi vinima možete uživati u odabranim restoranima. Što se tiče maloprodaje, ona se nalaze u bolje snadbevenim vinotekama.

TU: Koje etikete imate trenutno u ponudi na srpskom tržištu?
JB: Od aprila 2016. vinarija Torleanzi ima čast da se nalazi na vinskom tržištu Srbije i vlasnici sa velikim zadovoljstvom govore o tom poduhvatu. Ponuda Torleanzi vinarije sastoji se od pažljivo biranih vina, od internacionalnih sorti do autohtonih (posebno u crvenim vinima za koje se regija Pulja smatra kolevkom). Trenutno se u ponudi nalaze od penušavog Prosecco-a, preko mladih i svežih belih vina Chardonnay, Pinot Grigio, Sauvignon Blanc do crvenih vina od autohtonih sorti Primitivo, Negroamaro i Susumaniello, što je novitet vinarije. Karakteristike koje Torleanzi vina izdvajaju na vinskoj sceni su potpuni sklad i balans koji ova vina oplemenjuju do te mere da su prepoznata na svim svetskim tržištima. Biser portfolija je TYRANNUS, izuzetno moćno, strukturno vino, punog tela, sjajnog balansa, nastao od sorte Primitivo i odležao u francuskom bariku 10 meseci.

TU: Pažljivo ste odabrali asortiman za naše podneblje što se pokazalo kao dobar potez. Krajem prošle godine predstavili ste vinskoj publici na jednom od salona u Beogradu nešto potpuno novo?JB: Da, u pitanju je autohtona sorta regije Pulja, Susumaniello, potpuni svetski hit. Amerika je među prvima prepoznala ovo vino, te nije bilo teško plasirati ga na ostalim tržištima. U Srbiji je odmah zabeležio fantastičan prijem kod publike i za veoma kratko vreme se dobro pozicionirao u restoranima i vinotekama. Za one koji još nisu imali priliku da probaju ovo vino evo i opisa: Torleanzi Susumaniello je crveno suvo vino, izuzetno mlado – prva berba 2018 god. Moderan stil proizvodnje preslikan je i u ovom vinu, intenzivan i raskošan ukus sjajnog balansa, pitak, fine teksture sa uspešno ukroćenim taninima. U čaši je bistar, ljubičaste boje sa duboko obojenim crvenim rubom. Na mirisu prepun voćnosti, jasni tonovi zrelog crnog voća, crna trešnja i prezrela kupina, a u zaostalom ukusu tonovi crne ribizle. Susumaniello je vino u kome ljubitelji crvenih vina mogu uživati i tokom leta s obzirom na svoje karakteristike.

TU: Da li vinarija razvija vinski turizam s obzirom na potencijal regije Pulja?
JB: Imanje kojim dominira impozantna istorijska kula „Torre Saracena“ iz ranog 5. veka n.e.(od čega je nastalo ime vinarije „Torleanzi“, simbol vinarije), trenutno se obnavlja kako bi se naše luksuzno vino odmaralo sa svim mogućim udobnostima, a i kako bi kupci mogli probati ta vina i istovremeno biti naši gosti u oazi sa bazenom i vinogradima. Planiran završetak radova i otvaranje luksuznog resorta je jun 2020. kada će u ponudi biti 6 apartmana dizajniranih u tipičnom apuljanskom stilu uz opuštanje na bazenu u okviru vinograda ili na obližnjoj plaži (Jadransko more nalazi se na samo 2 km od resorta).

TU: Kakvi su planovi za budućnost vinarije?
JB: Pre svega to je razvoj brenda na skoro otvorenim tržistima i osvajanje novih tržišta sa daljim pozicioniranjem na tržištu balkana, što je prvenstveno moj zadatak. Zatim bih spomenula razvoj vinskog turizma kroz projekat „Torleanzi Resort“ i naravno rast prodaje na globalnom nivou.
Tekst: Petar Vušurović

 

Workshop Ski in France

0

Atout France – Francuska turistička organizacija u saradnji sa TU magazinom organizovala je radionicu SKI IN FRANCE na kojoj je dvadesetak francuskih partnera izlagača predstavilo svoju ponudu skijanja u Francuskoj za sezonu 2019/2020

U Hotelu Hilton u Beogradu, 11. aprila 2019. održala se radionica francuskog ski turizma na kojoj su se turističkim agencijama iz Srbije i regiona predstavili ski centri i destinacije iz Francuske. Radionicu su zajedno organizovali Atout France – Francuska turistička organizacija i TU magazin.

Neverovatna priroda Francuske, planinski venci Alpa, Pirineja, Centralnog masiva, Vogezija i Jure, od kojih svaki ima poseban karakter, imaju odličnu infrastrukturu za zimske sportove. U Francuskoj ima više ski liftova nego bilo gde drugde, a skijaši mogu da uživaju kako u brzim liftovima, novim tehnologijama, planinskim hotelima i hostelima, tako i u šarmantnim selima u kojima je tempo života mnogo sporiji.


Radionica je bila veoma dobro posećena, više od trideset i pet turističkih agencija iz Srbije i regiona bilo je u prilici da od francuskih predstavnika iz prve ruke sazna nešto više o novim i starim destinacijama i uspostavi ili ojača kontakte za zimsku sezonu 2019/2020. Na radionici su se predstavili ski rizorti kao što su Tignes, Val Thorens, Les 2 Alpes, Les Gets, Les 3 Vallees i drugi. Ove radionice organizuju se svake dve godine, a osim Beograda, francuski predstavnici posetili su još Prag, Budimpeštu i Zagreb.

Antr.
Francuske planine u brojkama
23 % teritorije Francuske nalazi se pod planinama
81 € prosečna cena dana po osobi
429 € prosečna cena odmora po osobi
29,90 € prosečna dnevna cena ski pasa u 2017.

Tekst: Bojana Ilić

Spa & Wellness bogatstva Slovenije

0

Dobova, Moravske Toplice, Mala Nedelja, Rimske Toplice, Kamnik i Laško. U ovim mestima nalaze se Spa & Wellness bogatstva Slovenije. Redakcija TU magazina je u saradnji sa Slovenačkom turističkom zajednicom i Porsche SCG, krajem januara meseca organizovala studijsko putovanje pod nazivom Spa & Wellness bogatstva Slovenije sa idejom da turističke agencije iz Srbije upozna sa termalnim bogatstvima Slovenije

Na naše drugo b2b studijsko putovanje poveli smo turističke agencije koje su zainteresovane da u svoju ponudu uvrste i slovenačke terme. Sa nama su na put krenuli predstavnici Deus Travela iz Novog Sada, Dolce Vita Travela iz Kragujevca, Dream Travela iz Novog Pazara, Global Tourista iz Subotice, Belvi Travela, Fantast travel & avio agencije, Evro-Toursa i Sunline Travela iz Beograda. S obzirom na to da smo planirali da pređemo veliku kilometražu, na put smo krenuli u najnovijem modelu „volkswagen transportera“ 2.0 TDI, koji je, inače, pogodan za prevoz gostiju hotela ili putnika turističkih agencija, te ga toplo preporučujemo.

Naša prva stanica su bile Terme Paradiso u mestu Dobova, koje se nalazi odmah pored granice sa Hrvatskom. Terme Paradiso su 2016. godine proglašene za najbolji velnes centar u Sloveniji, a već dve godine zaredom su nagrađivane za najbolju malu slovenačku banju. Sledeća stanica bile su Terme Vivat u Moravskim Toplicama koje se nalaze na tromeđi Austrije, Mađarske i Slovenije. Odlična lokacija, prelepi bazeni, između kojih i jedan sa crnom termalnom vodom. Narednog dana posetili smo vinariju Marof, koja je na dvadesetak minuta vožnje od Maribora. Savršeno mesto da vaši gosti degustiraju štajerska vina u prelepom ambijentu sa pogledom na vinograde. Kada ste u bilzini Maribora, obavezno treba da posetite hotel Habakuk koji se nalazi u podnožju mariborskog Pohorja. Veliki smeštajni kapaciteti, povoljne cene, termalni bazeni, blizina centru grada i skajilištu, čine ovaj hotel primamljivom ponudom za srpske turiste.

Nastavili smo do Biotermi u mestu Mala Nedelja. Odlično nameštene sobe, sjajna kuhinja i menadžment veoma raspoložen za posete srpskih turista čine ove simpatične terme veoma pogodnim za saradnju sa našim turističkim agencijama. Sledeća stanica su već poznate Rimske terme. Njih čine tri luksuzno nameštena hotela, kao i termalni izvor stariji od dva milenijuma. Kada iz Rismkih Toplica krenete prema Celju, prolazite kroz Laško. Prelepo mesto na reci Savinji koje ljubomorno čuva planina Hum, poznato je po Pivovarni Laško, hotelu Thermana Park Laško i muzičkom Festivalu „Pivo i Cveće“ koji se održava svake godine sredinom jula meseca. Mi smo posetili hotel Thermana Park Laško, kupali se, a ljubazni domaćini su organizovali masaže za celu grupu. Svake godine sve više turista iz Srbije dolazi ovamo. Razlozi su jednostavni: odlična pozicija, udobne sobe, vrhunska kuhinja, termalni park i ljubazni domaćini.

Naša sledeća stanica bile su Terme Snovik smeštene u prelepoj Kamniškoj dolini. Blizina Ljubljane (20 minuta vožnje) i skijališta Krvavec čine ove terme odličnim za aktivni odmor. Stižemo u slovenačku prestonicu i Grand hotel Union. Smešten nadomak Ljubljanice i Tromostovja, odnosno u strogi centar grada, pravi je izbor ukoliko su vaši putnici poslom ili samo turistički u Ljubljani. Naša grupa je obišla centar „kavalirima“, odnosno električnim vozilima kojim se potpuno besplatno  možete voziti po pešačkoj zoni. Naši ljubazni vozači dovezli su nas do Ljubljanskog grada. Obišli smo pomenuti srednjovekovni zamak i pogledali kratak zanimljiv film o ovom drevnom utvrđenju koje postojano čuva Ljubljanu i svake godine beleži porast posetilaca. Nakon toga, spustili smo se u Ljubljanu i obišli hotel Park. Ručali smo baš u hotelskom restoranu koji je zbog odlične kuhinje i pristupačnih cena prepun gostiju. Na kraju našeg putovanja posetili smo vodeći slovenački sajam iz oblasti turizma 28. Natour Alpe-Adria. Predstavnici turističkih agencija imali su vremena za sastanke sa izlagačima.

Tekst: Miroslav Mladenović

Slovenija koju manje poznajete

0

Već dve godine redakcija „TU“ magazina u saradnji sa Slovenačkom turističkom organizacijom radi na promociji Slovenije kroz tematska putovanja na koje vodimo predstavnike turističkih agencija iz Srbije i regiona. Ovog puta smo se odlučili za destinacije koje pružaju aktivan odmor

O našim putovanjima se pročulo i van granica Srbije, pa su ovaj put sa nama krenule i dve predstavnice turističkih agencija iz Hrvatske.

Naša prva stanica bila je Bohinjska Bistrica i Bohinj ECO hotel. Inače, prvi i jedini hotel u Sloveniji sa sertifikatom Green Globe, luksuzno namešten sa više od stotinu soba, odličnim akva parkom, ali i kongresnim dvoranama.

Nakon izvrsnog ručka, krećemo do Bohinjskog jezera koje je samo nekoliko kilometara daleko od hotela. Na putu ka jezeru svraćamo u sirarnu i degustiramo čuveni bohinjski sir. Jezero je kristalno čisto, a kako i ne bi kada se nalazi u sklopu Triglavskog nacionalnog parka. Na jezeru možete upražnjavati razne vodene aktivnosti od vožnje kajaka i kanua, SUP-a ili samo krstariti električnim brodićem. Na njegovom kraju nalazi se gondola koja vozi na Vogel, planinu visoku 1922 metara. Vožnja oduzima dah i vredi svaki evro. Domaćini iz Bohinj ECO hotela priredili su nam mali gurmanski spektakl i odveli na večeru u obližnji restoran „Resje“. Mesto za svaku preporuku.

Sutradan idemo do Bleda i posećujemo najčuveniji Grand hotel Toplice, zatim hotel Park i Rikli Balance hotel (ex Hotel Golf) koji je renoviran početkom godine. Svi pomenuti hoteli pripadaju grupaciji Sava hoteli i za svakog turistu ima po nešto.

Naša sledeća stanica je Kranjska Gora. Prvi hotel koji posećujemo jeste Špik, a zatim i sve ostale hotele i apartmane koji pripadaju HIT Alpinea grupaciji koja takođe ima raznovrsnu ponudu.

edf

Ujutro smo krenuli dalje i preko Italije stigli u dolinu reke Soče i najveće mesto u regiji Bovec. Odmah idemo na ziplajn koji je inače najveći u Evropi i ima deset staza dužine veće od četiri kilometra. Iskustvo je fenomenalno i bili smo u sigurnim rukama osoblja Soča Rafting agencije koja nam je omogućila ovu avanturu. Nakon prizemljenja, posećujemo hotel Mangart izrađen u autentičnom alpskom stilu. Hrana odlična i za svaku preporuku.

Nakon ručka stižemo u gradić Kobarid. Ideja o studijskim putovanjima u Sloveniju nastala je upravo u ovom prelepom mestu. Odmah krećemo u X Point, odnosno u najstariju agenciju specijalizovanu za rafting, kanuing, paraglajding. Oni dosta sarađuju sa grupama, jer na malom prostoru mogu da organizuju brojne outdoor aktivnosti. Posetili smo i porodični hotel Hvala koji se nalazi u samom centru i poseduje restoran „Topli Val“ gde na čarolije fine dining kuhinje pretežno dolaze gosti iz Italije. Odličan roštilj uz domaće vino degustirali smo u grilu „Skalca“ koji se nalazi malo izvan Kobarida, odakle se pruža pogled na reku Soču. O sjajnoj poziciji Slovenije dosta sam pisao, a jedan od primera jeste taj što smo nakon Kobarida otišli na pravi kapućino u Italiju i Čividale del Friuli.

Naša sledeća stanica je Nova Gorica, grad kojeg od Italije deli samo železnička pruga. Ono po čemu je prepoznatljiv jesu kockarnice. Najveća takva grupacija u Sloveniji je HIT d.d. Posećujemo hotele Perla i Park, gde su neki od nas okušali sreću u kockanju.

Na putu ka Goriškim Brdima ili slovenačkoj Toskani posečujemo male i simpatične hotele Lipa i Sabotin koji se takođe nalaze uz granicu sa Italijom. Naša prva stanica u Brdima jeste vidikovac Gonjač sa kojeg se pruža pogled od 360 stepeni.

Stižemo u idilično mesto Šmartno. Celo mestašce je proglašeno za kulturni spomenik. Lokalne turistička zajednica nam je pripremila degustaciju maslinovog ulja, zatim smo se prošetali do porodičnog hotela San Martin koji ima terasu sa poglednom od ‘milion dolara’. Vraćamo se u centar Šmartna i imamo tipičan ručak u Brdima u Gostilni Pr’Naad.

Nakon odličnog ručka stižemo u Ljubljanu i posećujemo Ljubljanski grad koji već nekoliko vekova ljubomorno čuva slovenačku prestonicu. Spuštamo se do centra i svraćamo u najzeleniji hotel u gradu, Hotel Park. Ljubazno osoblje stalno radi na unapređenju ponude, a hotelski restoran u vreme ručka je pun i uvek se traži više.

Napuštamo Ljubljanu koja kao i cela Slovenije beleži veliki rast turista iz celog sveta i idemo na visoravan Golte. Smeštamo su u istoimeni hotel koji se nalazi na visini od 1410 metara nadmorske visine. Enterijer hotela odiše toplinom, a pogled se pruža preko cele doline. Sutradan idemo na pešačenje do jezera koje se nalazi na samom vrhu. Tamo imate i pravu planinsku gostionicu gde zimi i leti možete uživati u degustaciji domaćih proizvoda.

Sledeća stanica bila je Herbal Glamping Resort Ljubno na reci Savinji. Naši domaćini su nam pokazali fenomenalne smeštajne kapacitete, a uz sjajnu zakusku koju su nam spremili, grupa je uživala u svršenom skladu prirode i rizorta.

Naše petodnevno putovanje završavamo u dobro poznatoj Rogaškoj Slatini i novootvorenom Atlantida Boutique hotelu. Redakcija „TU“ magazina već je pisala o ovom luksuznom hotelu sa pet zvedica.

Tekst: Miroslav Mladenović

Poslednje objave

Pica restoran picerija

Od klasika do inovacija: Pice koje su dominirale u 2025. godini

0
Prema izveštaju Pizza Today 2025 Pizza Industry Trends Report, više od 55% vlasnika picerija proširilo je svoju ponudu novim stilovima pica tokom ove godine....